David Lonjak, bivši učenik naše škole, ove godine u vrlo jakoj konkurenciji osvojio je prestižnu nagradu pod nazivom Volonterski Oskar. Nagradu je dobio za svoj doprinos u DVD-u Kašina za vrijeme dvaju katastrofalnih potresa u Zagrebu i na Baniji. Ponosni smo na našeg bivšeg učenika. Naravno, čim smo ga zamolili, odmah je pristao dati nam intervju.
Na sljedećoj poveznici možete poslušati i radijsku emisiju u kojoj smo intervjuirali Davida.
EMISIJA VOLONTERSKI OSKAR
Kako si se osjećao kad si saznao da si upravo ti dobio nagradu za volontera godine?
Bio sam jako iznenađen i sretan. Nisam očekivao da ću pobijediti. Zapravo sam se pobjedi nadao, ali ipak nisam to očekivao. Baš sam bio veseo i sretan i jako me obradovalo što sam baš ja to osvojio.
Možeš li nam malo opisati samu ceremoniju dodjele nagrada?
Ceremonija se održala u Cateringu Kvatrić u Maksimiru. Prvo se dodjeljivala nagrada za životno djelo. Tu nagradu osvojila je gospođa Ivka Pogorelčnik iz „Kapi dobrote“ za gotovo 20 godina svog humanitarnog rada. Nakon toga su meni i još dvoma finalistima dodijeljeni Volonterski Oskari. Na kraju je bilo slijedilo proglašenje za volontera godine.
Tko te nominirao i zašto? Na koji način je odlučeno da si ti pobjednik?
Nominirao me DVD jer sam bio jedan od aktivniji članova što se tiče izlaska na intervencije. Bilo je troje finalista koje je povjerenstvo odabralo između 25 pristiglih kandidatura. Za svakoga se moglo glasati preko linka i moglo se glasati samo mjesec dana tijekom studenog. Pristiglo je više od 2500 glasova. Tko je imao najviše glasova, taj je pobijedio.
Tko je još bio nominiran, kakve si još volontere upoznao na dodjeli, čime se oni bave?
Finalisti uz mene bili su Goran Kaperc iz udruge ,,Nismo same“ i Patrik Ranotić iz udruge „Mali zmaj“. Još je bilo na desetke ljudi iz drugih udruga i organizacija. Goranka Perc i udruga ,,Nismo same“ organiziraju besplatan prijevoz za žene oboljele od raka, a Patrik Radotić iz udruge „Mali zmaj“ je pješačio od Zagreba do Rijeke i putem skupljao novac za torbe, udžbenike i školski pribor za djecu u školama.
Otkad se baviš vatrogastvom i zašto si se počeo njime baviti?
U DVD-u sam od malih nogu. Prvo je to bilo kroz pripreme za natjecanja djece i mladeži, a kasnije sam se odazvao na redovito osposobljavanje za vatrogasca i tako sam postao vatrogasac.
Čime se sve jedan DVD bavi?
DVD ima razne vrste intervencija. One mogu biti tehničke ili požarni kuća, krovova, niskog raslinja, šuma… pa sve do ispumpavanja vode kada su velika nevremena i kiše, micanja stabala s cesta.
Kako si se osjećao kad si pomagao nakon oba potresa koja su zadesila Baniju i Zagreb? Što ste točno ti i tvoji kolege radili?
Potresi u Baniji i Zagrebu su velike katastrofe koje su se dogodile i htio sam pomoći na bilo koji način. Pomoć je pa makar s nekime samo popričati ili maknuti ciglu s krova jer ljudi su bili dosta potreseni poslije potresa. Nije niti nama bilo svejedno dok smo se nalazili na zgradi, a tlo se trese pod nama. Malo čudan osjećaj, ali obučeni smo za to i znamo da se nećemo uspaničiti jer znamo kako treba reagirati. Većinom smo micali dimnjake, crijepove i neke opasne predmete koji su bili na krovovima da ne bi pali na pločnik ili cestu i nekoga ozlijedili.
Planiraš li se i dalje baviti vatrogastvom? Koji su tvoji planovi za budućnost?
Tko su tvoji uzori u životu?
Uzori su mi svi; moja obitelj, prijatelji i društvo. Iz svakog se nešto može izvući i naučiti. Evo sad završavam fakultet pa tražim posao i praksu ali se i dalje planiram bavit ovime i kad kod ću imati vremena, izaći ću na intervencije.
Što bi poručio mladima, trebaju li se uključiti u dobrovoljno vatrogastvo ili neki drugi oblik volontiranja i zašto?
Mladi bi se trebali uključiti u neku organizaciju, bilo to vatrogasna ili neka druga organizacija koja se bavi volontiranjem jer volontera nikad dosta. Uvijek ih treba i lijepo je kada nekome pomognemo. Bar se ja kao pojedinac tako osjećam kada napravim dobro djelo.
Mihaela Pavlović, Magdalena Mamić