Napokon je stigao i taj dan. Državni LiDraNo… Dana 24. 4. 2023. zaputili smo se u Vodice kako bismo mogli sudjelovati na državnoj smotri natjecanja LiDraNo. Jako sam dugo čekao da LiDraNo počne i na kraju sam ga ipak i dočekao. Probudio sam se u 6 sati ujutro kako bih bio spreman i razbuđen. Kofer sam spremio dan prije, provjerio sam sve svoje stvari kako bih bio siguran da sam sve uzeo. Krenuli smo autom prema Zagrebačkom velesajmu jer je tamo bilo dogovoreno mjesto za ukrcavanju. Po putu smo naišli na radove koji su nas jako usporili i na Velesajam smo stigli za dlaku. Ukrcao sam se u autobus i krenuo prema Vodicama. U autobusu sam upoznao svoje cimere koji su bili jako zabavni, smiješni i stvarno će mi nedostajati, a to su: Jan i Marko s kojima sam se jako zabavio, ispričao, pofotografirao i lijepo podružio. Na putu do Vodica stali smo jedanput na 45 minuta kako bi mogli obaviti i kupiti što trebamo i malo protegnuti noge. Ja nisam izlazio na pauzi jer nisam trebao. Tada sam se zabavljao u autobusu tako da sam malo crtao. Put od Zagreba do Vodica trajao je malo više od 4 sata.
Prvi dan – službeno otvorenje i upoznavanje
Kada smo došli u Vodice, smjestili smo se u hotel Imperial i raspakirali stvari. A prije toga, malo su nas i zaposlili. Budući da su s nama putovali i zbornici s radovima sudionika, a našem vozaču se žurilo, pomogli smo našim učiteljicama natovariti zbornike na kolica za prtljagu i odvesti ih do predvorja hotela. Budući da nisam imao obaveza u svojem izrazu cijeli taj prvi dan, otišao sam na bazene i malo se okupao. Kupao sam se do večere i poslije večere imali smo otvorenje državne smotre LiDraNo i na otvorenju mogli smo vidjeti par pojedinačnih scenskih nastupa i predstavili su nam se ljudi iz povjerenstva, gradonačelnik Vodica i drugi. Kada je otvorenje završilo, slijedilo je dio koji smo svi čekali – druženje i upoznavanje. Na prvu nisam znao nikoga osim svojih cimera, ali sam preko balkona upoznao par cura s kojima smo razgovarali i zabavljali se i ostali smo budni do kasno u noć. Znam da nije dobro biti do tako kasno budan, ali je društvo bilo za 10. Iznenada mi se javila jedna prijateljica s Novigradskog proljeća koja mi je rekla da je njena prijateljica isto na LiDraNu pa smo se povezali i lijepo podružili. Zbog preglasnog i smijeha i buke koje su radile dvije prijateljice ljudi s recepcije su nas lijepo zamolili da se vratimo u svoje sobe kako ne bismo uništavali mir drugima koji su isto u tom hotelu i to smo mi bili krivi. Nakon lijepog druženja otišli smo uhvatiti barem malo sna i početi smo se spremati za drugi dan na LiDraNu.
Same pohvale na okruglom stolu
Kada smo se probudili, spremili smo se za doručak, pojeli ga i otišli na svoje okrugle stolove. Ja sam prošao na LiDraNo s školskim listom Zmajček zbog toga što sam ove godine ja glavni urednik Zmajčeka, a prošle godine je bila moja kolegica Gabi Pavlović. Od 15 pozvanih listova, samo su dva bila digitalna, a to su Čarobna frula i naš Zmajček. Prije našeg okruglog stola održala se izložba tiskanih školskih listova. Na okruglom stolu za školske listove povjerenstvo je prošlo svaki list, i digitalni i tiskani, i objasnili kako poboljšati list ako je bilo potrebno, dali nam neke savjete, svaki glavni urednik svoga lista morao je doći pred povjerenstvo i ostale članove LiDraNa i objasniti koja je ovogodišnja tema lista, što je on pisao, kakve sve događaje je napisao u list i slično. Članica povjerenstva pomoću ppt prezentacije vizualno i riječima je predstavila svaki list i pred platno je trebalo doći glavni urednik. Zatim su ostali članovi povjerenstva analizirali kako je svaki tiskani list grafički uređen. Listovi su detaljno komentirani tako da smo do ručka uspjeli čuti komentare samo za pola listova. Tada smo se dogovorili da ćemo napraviti pauzu za ručak od pola sata i nastaviti s okruglim stolom. Nakon pauze za ručak, došao je red na nas. Povjerenstvo je pohvalilo naš školski list Zmajček i reklo puno pozitivnih riječi. Najviše su se osvrnuli na našu ovogodišnju temu i profesorica koja je sa mnom razgovarala se sjetila da sam bio na državnom LiDraNu i prošle godine sa samostalnim novinarskim radom.
Nakon toga dobili smo dva zbornika gdje se nalazio svaki samostalni novinarski rad koji su učenici pisali, svaki literarni rad i svi tekstovi i školski listovi te sudionici u dramskim izrazima. Nakon toga otišao sam na bazen s Markom do večere. Nakon večere opet smo otišli na bazene jer su nas naše nove prijateljice pozvale. Na bazenu smo izvodili svakakve akrobacije, ali glavna stvar je da moj prijatelj Jan je savladao skok na glavu, teškim mukama i pomoću dva ,,učitelja” napokon je savladao vještinu skoka na glavu. Meni to nije nikakav problem jer sam ja to već znao od prije. Prijatelj me nagovorio da napravim salto pa da me svi vide. Na prvu nisam se baš usudio, ali ipak sam ga napravio i svi su bili impresionirani jer nitko to nije mogao napraviti. Nakon malo pokazivanja pred drugima nastavili smo skakati i zabavljati se. U 21 se zatvarao bazen i morali smo otići. Tada mi je malo krvarila noga zato što je bazen bio malo hrapav, ali sam oprao nogu i krv je stala. Kada sam radio skokove, malo sam krivo pao na leđa pa su mi leđa bila malo crvena, ali glavna stvar je da sam se zabavio i malo impresionirao cure. Poslije bazena otuširao sam se hladnom vodom zbog leđa, ali nas je svejedno malo peklo. Nakon tuširanja zabavljao sam se na mobitelu, priča na hodniku sa frendicama i tako. Oko negdje 12 h navečer naš prijatelj Fran pozvao u svoju sobu na prespavanac. Taman prije tog druženja kupio sam grickalice i čokolade kako bismo mogli nešto pojesti kako ne bismo bili gladni. Pričali smo do kasno u noć i otišli spavati. Prije spavanja razmijenio sam snep s novim prijateljima kako bismo ostali u kontaktu. Probudili smo se negdje oko 7 i polako se razbuđivali kako bismo mogli otići na doručak, ali glavnu atrakciju sam zaboravio napomenuti, a to je da je moj prijatelj Jan otišao kartati remi dok smo Marko i ja ostali u sobi, ali Jan nije uzeo karticu od sobe, a imali smo ih dvije, ali nije samo Marko kriv nego sam i ja malo kriv zato što sam zatvorio vrata. Tada sam otišao na recepciju po ključ kako bismo mogli ući u sobu, ali ključ nije pasao na bravu od naše sobe pa su dva jako fina gospodina napravili novu karticu za našu sobu kako bismo mogli ući. Nakon što sam otključao i otvorio vrata, uzeo sam paket čokoladnih bombona i dao ljudima na recepciji zato što su bili tako ljubazni. Kada sam mu donio bombone samo se nasmijao rekao da nisam morao ništa i zahvalio mi je. Ja se nadam da sam mu barem malo uljepšao dan zato što oni cijelu noć stoje na recepciji.
Vrijeme za rastanak
Ujutro smo otišli na doručak s prijateljima i lijepo u miru pojeli doručak. Nakon toga otišli smo pospremiti kofere i torbe i u 10 h otišli smo se odjaviti iz hotela, pošto je Iva morala ići iz hotela u 9 h zato što je imala okrugli stol sa pojedinim scenskim nastupima ali grupnim. Jan i ja odlučili otići malo prošetati jer smo imali 3 sata slobodnog vremena do zatvaranja LiDraNa. Šetali smo lagano uz more, fotografirali se, a zatim smo našli jedno savršeno mjesto gdje smo se malo opustili i meditirali uz lagani vjetar i uz šum mora.
Opustili smo se i snimili video za Instagram story, jer ako nisi negdje objavio da si negdje bio, kao i da nisi, barem sam tako čuo da se kaže. Nakon 30-minutnog opuštanja otišli smo malo razgledati Vodice i kupiti suvenire. Nakon toga našli smo se a učiteljicama i pogledali zatvaranje državne smotre LiDraNo. Tamo su se pokazali neki od najboljih nastupa – od scenskih, radijskih do novinarskih i tako su službeno zatvorili državnu smotru natjecanja LiDraNo. Nakon toga prošetali smo do hotela gdje smo pojeli ručak. Siti smo otišli po kofere i torbe i ubacili sebe i njih u autobus. Ukrcali smo se u autobus i spremili da krenemo doma. Kada je autobus taman krenuo ,učiteljice su nam donijele sladoled za nagradu, barem su tako rekle. Sada, budući da mi je mobitel na 11 posto i tata će se naljutiti kada dođem doma ali nema veze, nisam na mobitelu nego se vozim prema Zagrebu i tipkam ovaj tekst da mi nije dosadno.
Ali glavna stvar je da smo se lijepo podružili i razmijenili snepove, upoznali nove prijatelje i prijateljice i da smo se lijepo na bazenima okupali, družili se i naučili neka nova znanja koja prije nismo znali. Ove godine bilo je predivno na državnoj smotri natjecanja LiDraNo, stvarno mi je bila čast sudjelovati na ovogodišnjem LiDraNu i bilo mi je predivno sudjelovati. Nadam se da će mi ovo znanje iz novinarstva puno pomoći u životu i zahvaljujem svojoj profesorici i mentorici Dijani Požgaj koja mi je pomogla da sve ovo postignem.
Ivan Đuran