Poludnevna terenska nastava u Zajednicu Cenacolo, Vrbovec održana je u srijedu 27. 11. 2024. godine u organizaciji vjeroučiteljica Mirjane Novak i Ivane Turčić te razrednika osmih razreda. Zajednica je to koja se bavi izlječenjem mladih od ovisnosti o drogi, alkoholu, kockanju, internetu i sl. te pomaganjem i odgojem da se vrate na pravi put. Ljubazno su nas primili korisnici Zajednice Ivan, Venio i David koji su s nama podijelili svoje životne priče i razloge zbog kojih su danas tu. Nakon toga, slijedila su pitanja naših učenika i profesora koja su bila vrlo zanimljiva. Na kraju susreta poveli su nas u razgled Zajednice te nas upoznali sa svim aktivnostima kojima se bave svaki dan, od mužnje krava i brige o štali, vešeraja gdje peru sve na ruke i suše veš pa do radionice keramike.
Poučna i dirljiva terenska nastava
U današnjem društvu česta su tema ovisnosti jer je jako puno ljudi ovisno o nečemu, najčešće drogi, alkoholu, cigaretama pa čak i o mobitelu. Baš zbog toga mi osmaši 27.11 posjetili smo jednu od mnogih zajednica za ovisnike. U našem slučaju posjetili smo kršćansku zajednicu Cenacolo u Vrbovcu. Krenuli smo iz škole oko 10:30 i autobusom se zaputili do Vrbovca. Nakon kratke vožnje stigli smo na naše odredište. Tamo su nas dočekali domaćini te zajednice koji su tamo već neko vrijeme, neki dva mjeseca, a neki čak i više godina. Ušli smo u prekrasnu zgradu koja je bila nalik dvorcu. Hodali smo prema prvome katu gdje nas je dočekao vrlo zanimljiv miris. Za početak domaćini su nam se predstavili i ispričali nam kako je zajednica nastala. Ukratko priča počinje sa sestrom Elvirom koja je bila časna sestra u samostanu i jako je voljela pomagati ljudima koji su bili ovisni na ulici.
Tek nakon mnogo godina i rada osnovala je zajednicu Cenacolo koja je otvorena diljem sveta i na čak nekoliko mjesta u Hrvatskoj. Vrata su otvorena za sve ovisnike ili ljude koji imaju potrebu pridružiti se zajednici. Nakon kratkog uvoda slijedila su svjedočanstva ljudi koji su nekada bili ovisni, a sada puni pouzdanja služe zajednici. Prvi na redu bio je čovjek koji je sa svojih 30-ak godina postao ovisan i smatrao se lošim ocem. Taj čovjek samo je htio biti voljen takav kakav je od strane ostalih pa je na kraju postao ovisan, no ima još tu puno toga. Drugi i posljednji čovjek koji je svjedočio bio je mladi gospodin David iz Poljske. On je u zajednici 10-ak mjeseci i ispričao nam je kako njegova priča počinje s njegovim ocem koji je bio ovisnik, te kako je vrlo mlad završio na ulici i zbog toga njegova obitelj nije htjela pričati s njime. Ukratko, njegov otac se pridružio zajednici, pa je njegov savjet primijenio i on. Nakon njihovih svjedočanstava mogli smo postaviti neka pitanja koja su nas zanimala, no taj su posao obavile učiteljice. Moram napomenuti da su oni odvojeni od ženske skupine ovisnika te da žene imaju svoju kuću nedaleko od njih. No ženski dio nismo posjetili. Slijedilo je razgledavanje njihovog imanja. Prvo smo izašli van do praonice rublja, samo što ta praonica nije kao klasična praonica kakve znamo danas. Bile su neobične jer nije bilo perilica za rublje, već oni ručno peru svoje rublje kao prije stotinjak godina. Nakon toga išli smo u njihovu veliku dvoranu, a nakon toga u štalu.
Poslije toga posjetili smo njihovu keramičku kućicu u kojoj izrađuju mnoge stvari i suvenire od gline. Naš kratki izletić se polako privodio kraju. No svejedno mislim da je bio jako dobar jer su ovisnosti dosta prisutne među mladima i super da smo nešto saznali i da znamo čega da se klonimo. Te da ako se ne daj Bože nekome desi slična situacija da znaju da uvijek imaju otvorena vrata ovoj zajednici ili mnogobrojnim sličnim diljem Hrvatske i diljem svijeta. Ukrcali smo se u autobus i krenuli smo prema školi i nažalost smo stigli na prvi sat.
Luka Hrustić