U sklopu Erasmus + akreditacije naše škole, odabrani učenici 6., 7. i 8. razreda, točnije njih 9 u pratnji svojih učiteljica sudjelovali su od 30. 3. 2025. do 4. 4. 2025. na mobilnosti učenika u Slovačkoj. Na mobilnosti su sudjelovali odabrani učenici koji aktivno sudjeluju u izvannastavnim aktivnostima i eTwinning projektima te su svojim zalaganjem izborili mjesto na ovoj iznimno sadržajnoj i zanimljivoj aktivnosti. Tijekom tjedna učenici su pohađali nastavu u školi pod nazivom Základná škola M. R. Štefanika u mjestu pored Bratislave pod nazivom Ivanka pri Dunaji. Dvije učiteljice naše škole Marina Sertić i Nina Rezo sudjelovale su na istim aktivnostima kao i učenici u ulozi njihovih učiteljica u pratnji, a učiteljice Dijana Požgaj i Sanela Španić sudjelovale su u aktivnostima promatranja nastave, odnosno job shadowinga. Petero učenika boravilo je u obiteljima domaćima, dok je petero učenika osmih razreda boravilo sa svojim učiteljicama u hotelu Matyšok u Bratislavi. Škola domaćin za nas je organizirala zanimljive radionice i aktivnosti unutar, ali i izvan škole u obliku terenskih nastava.
Budući da je dio učenika boravio u obiteljima u Ivanki, a dio u hotelu s učiteljicama, članak su po danima napisali po dvoje njih – Julija i Lukas za prva tri dana, a Petra i Luka za zadnja tri.
Stigao je i taj dan
Nakon par mjeseci iščekivanja Erasmus iskustva, napokon je došao dan da krenemo za Slovačku. U nedjelju 30. 3. 2025. nas 9 učenika naše škole i naše četiri učiteljice našli smo se na Autobusnom kolodvoru, te smo se nakon što smo se skupili smjestili u autobus. Autobus je krenuo oko 6:30, pa je s time započelo naše Erasmus+ iskustvo. Vrijeme u autobusu je brzo prošlo, brzo smo stigli do Beča, a onda ubrzo i do Bratislave.
Autobusni kolodvor u Bratislavi izuzetno je čist, ali ono što nas je još više iznenadilo je to da su šoping centar i autobusni kolodvor povezani. Ručali smo u Mcdonald’su, te smo dobili vremena da probamo čuveni Starbucks. Nakon malog predaha od putovanja, došao je dio koji nitko nije iščekivao, trebali smo kofere prenijeti sve do hotela. Put do tamo nam je olakšala predivna Bratislava, pa smo ubrzo i stigli do našeg hotela. Smjestili su nas u sobe, koje smo si u međuvremenu međusobno i razgledali, te smo razmišljali što ćemo raditi ostatak dana. Učiteljice koje su bile s nama u hotelu složile su se da idemo nekamo. Prvo smo se zaputili do Glavnog željezničkog kolodvora, da vidimo koliko nam treba pješke, da se ne budimo prerano bez razloga. Prije večere ,,slučajno” smo završili u još jednom Starbucksu, ali smo naravno bili raspoloženi za večeru. Odlučili smo se za gruzijsko-ukrajinski restoran u kojem je apsolutno sve bilo jako fino.
Nakon večere prošetali smo do hotela i upijali tišinu i mir tamo u to doba noći. U hotelu sam se morala sam pripremiti za sutrašnju prezentaciju, u čemu su mi malo pomogli i ostali.
Pohani sir i Kofola
Kada smo mi učenici koji smo boravili u obiteljima došli na stajalište autobusa u Bratislavi, imali smo slobodno vrijeme dok nismo krenuli prema hotelu gdje su nas naše obitelji pokupile. Kada sam stigao kod svoje obitelji, upoznali su me s ostatkom obitelji i pokazali mi kuću. Predložili su da idemo na sladoled pa smo i otišli. Nakon toga moj ,,slovački brat” mi je išao pokazati školu izvana i objasniti gdje se što nalazi. Igrali smo stolni tenis, otišli do obližnje rijeke i sjeli u malu kolibu. U toj kolibi smo mogli probati slovačku tradicionalnu hranu pa i jesmo. Jeli smo pohani sir i pili Kofolu. I tako je prvi dan završio. Vratili smo se doma i išli se odmarati za nastavu drugi dan.
Prezentacija naše škole
Nakon dosta ranog buđenja i brzinskog spremanja svi smo se zaputili na doručak. Kada smo svi pojeli, imali smo još nešto vremena da složimo ruksake. Budući da smo dan prije vidjeli koliko nam treba do Glavnog, krenuli smo taman na vrijeme kako bismo stigli na vlak za Ivaku pri Dunaji. Put prema Ivanki je predivan, ali nisam imala priliku puno vidjeti, jer sam i dalje ponavljala prezentaciju. Na stanici smo čekali njihovu učiteljicu, a kada je stigla, dočekalo nas je puno učenika koji su nas veselo dopratili do škole . Kada smo se došetali do njihove škole, prvi put smo vidjeli host djecu naših šestaša i sedmaša. Osmaši njihove škole došli su po nas te nas uputili k njima u razred. Imali smo dva sata, Tea i ja slušale smo Njemački i Slovački. Nakon što je to bilo gotovo, došlo je vrijeme za moju prezentacija, koja se učiteljicama svidjela, pa mi je bilo lakše.
Odigrali smo par Kahootova te smo ručali u školskoj kantini. Tamo smo probali slovačke haluške, jelo s tjesteninom i kupusom. Slijedio je obilazak Ivanke. Obilazak po Ivanki nam je bio sljedeći – prošli smo kroz različite ulice i vidjeli neke znamenitosti kao što su crkva i kapelica sv. Rosalije. Nakon što smo dovršili sve obaveze u Ivanki, zaputili smo se u shopping centar gdje smo dobili slobodno. Dan je ubrzo završio povratkom u hotel.
Poslijepodne u Avionu
Nakon obilaska mi djeca iz Ivanke smo se dogovorili da ćemo ići u Avion shopping centar i provesti tamo ostatak dana. Pa tako je i bilo. Kada smo došli išli smo u Starbucks, jeli smo sushi, probali azijsku hranu… Kada smo došli doma, bilo je kasno pa smo moj ,,slovački brat” i i ja odlučili slagati lego kockice. Slagali smo ih čak četiri sata.
Leptiri u Zemlji čudesa
U utorak je bio 1. april, pa smo htjeli pripremiti neke šale za sve koji nam padnu pod dlan. Ujutro smo se našli u centru Bratislave s našim učenicima u obiteljima. Obišli smo razne atrakcije kao što su poznati Bratislavski dvorac kojeg smo do tada gledali samo iz daljine, Plava crkva, Čumil i slično. Vozili smo se malim autobusom, koji oblikom izgleda kao vlak, a zove se Prešporáčik. Vlakić nas je proveo oko pola grada u kratkom periodu vremena. To ne bi bio ispunjen dan bez svih suvenirnica koje smo jednostavno morali obići. Kada smo se razišli s ekipom iz obitelji, zaputili smo se u Papiloniju – kuću leptira u kojoj je bila ugodna atmosfera…….. bar za većinu……. Naime u prostoriji s tropskom klimom, opuštajućom glazbom i rekvizitima iz Alice u Zemlji čudesa mogli ste pustiti da leptiri slijeću na vas.
Bolji dio u Papiloniji su bili kostimi, instrumenti i scene na kojima smo se mogli fotografirati u dijelu pod nazivom Down the rabbit hall. Sve nas je zadivila stara harmonika koju smo morali isprobati. Spontano nam je na um pao plan za posjet UFO tornju, do čijeg se do vrha putuje jednu minutu.
Toranj nije bio toliko strašan, bilo je predivno vidjeti grad iz ptičje perspektive. Na velikom metalnom srcu, gdje ljudi inače ostavljaju lokote, mi smo ostavili naljepnicu naše škole. U novijem dijelu grada smo ponovno završili u shopping centru, gdje smo si kupili večeru za tu večer. Tijekom cijelog dana smo pokušali uvjeriti učiteljice da smo nekog izgubili ili da je netko upao u Dunav, s tim da smo se samo mi smijali. Navečer smo se igrali sa slajmovima koje smo kupili te otišli spavati da se probudimo na vrijeme.
Vatrogasna pustolovina
Kada smo se vratili u Ivanku ja sam se dogovorilo sa svojim slovačkim tatom da idemo vidjeti vatrogasni DVD Ivanke Pri Dunaji (Dobrovoľný hasičský zbor Ivanka pri Dunaji) pa i jesmo. Kada smo došli, naš vodič nas je proveo kroz DVD, vozili smo se u vatrogasnom kamionu, koristili spravu za otvaranje automobila, gađali iz mlaznica, penjali se na kamion, a uz sve to i nešto smo o njima i naučili.
Kako smo već tada bili gladni u blizini je bila koliba gdje smo prvi puta probali langoš, tradicionalno mađarsko jelo i pili gazirani sok od manga. Kada smo pojeli, svatko se uputio svojoj kući. Taj dan sam ja išao sa svojom obitelji na večeru u talijansko-japanski restoran gdje sam naravno jeo sushi. I tako je i taj dan završio i svi smo lijepo punog želuca otišli spavati i odmarati se za sljedeći dan i još puno pustolovina.
Hrvatska himna od slovačkih prijatelja
Došla je i srijeda. Kao i svaki dan započeli smo s doručkom i odlaskom na vlak za Ivanku. Kao i uobičajeno, šetali smo do škole. Naime prvi sat imali smo takozvanu muzikoterapiju i tamo smo mogli isprobavati razne instrumente , čak imati svoj solo, duo ili svirati u grupi, a nakon toga učiteljica nam je svirala opuštajuću glazbu zbog koje su čak neki zaspali. Na toj takozvanoj terapiji sjeli smo svi zajedno u krug i skupa smo uz pomoć različitih instrumenta stvarali glazbu. Imali smo svakakve izazove i stvarno smo svašta radili i jako smo se zabavili. Pri kraju muzikoterapije morali smo svi leći na pod i zaklopiti oči kako bismo se opustili. Njihova profesorica i voditeljica terapije nam je govorila umirujuće riječi i svirala laganu glazbu u pozadini. Nakon 10-ak minuta ponovo smo sjeli i morali smo reći kako smo se osjećali nakon terapije. Bilo je svakakvih odgovora ali svi su uglavnom bili povezani s osjećajem opuštenosti. Nakon toga imali smo prezabavni Tehnički. Naime, imali smo radionicu izrade nakita na kojoj smo sami radili personalizirane privjeske za ogrlicu uz pomoć svih materijala koje smo dobili. Bio je velik izbor oblika za sam privjesak, a i ukrasnih perlica, šljokica i raznih dodataka koji bi s posebnim ljepilom poslije išli pod UV lampu i bili bi spremni za korištenje. Ušli smo u njihov kabinet koji je bio pun alata i nimalo sličan tehničkom u našoj školi. Naš zadatak je bio izrađivati privjeske. Njihov učitelj nam je objasnio na koji način i kako. Naime, dobili smo zlatne i srebrne kalupe za naš oblik koje smo morali nalijepiti na komad drveta kako nam se ne bi kalup sklizao. Kalupe smo mogli napuniti šljokicama, perlicama, cirkonima… Kada smo bili gotovi, trebali smo preko naše kreacije staviti gel koji bi stavili pod UV lampu na otprilike 3 do 5 minuta. Ako bi gel malo prošao iz kalupa imali smo brusilice kojima smo ih popravili. Nakon Tehničkog imali smo Engleski gdje smo cijeli sat pričali s učiteljicom i upoznavali njihov razred s nama, našom školom, te našom državom i sl. Poslije ovog pričljivog Engleskog slijedio je takozvani kulturni program tj. priredba koju su učenici te škole pripremili za nas. Na priredbi je bilo mnogo zanimljivih točaka kao što su npr. njihova, ali na naše veliko iznenađenje i naša himna otpjevana na hrvatskom jeziku.
Našli su se tu razni plesovi te tradicionalni folklorni igrokaz te mnogo sportskih, ali i pjevačkih nastupa. U dvorani je bio i grb Grada Zagreba. Na početku smo čuli njihovu himnu a zatim su uslijedile razne točke kao ples na stolicama, latino ples, borilačke vještine, recitacije i mnoge druge. Čak su i njihove učiteljice otplesale folklorni ples za nas. Iako smo prije priredbe pojeli ručak u školskoj kantini, nakon priredbe odlučili smo se počastiti langošima u lokalnom restoranu o kojima smo toliko slušali te ,,radioaktivnom” tortom od punča u kafiću u kojem smo već postali lokalci. Sjeli smo na vlak i krenuli nazad za Bratislavu gdje smo krenuli s našim popodnevnim aktivnostima. Prva destinacija bio je Prirodoslovni muzej grada Bratislave. Muzej je imao četiri kata, a katovi su bili poredani po zanimljivosti. Na prvom katu bio je prikazan seoski život na tim područjima u starijim vremenima – npr. kakve su alate tada koristili, gdje su živjeli i što su uzgajali. Sljedeći kat donosio je brdo informacija za sve ljubitelje Biologije jer ste mogli vidjeti stare lubanje, kosti te stare praljude i razvoj samog čovjeka u starijim vremenima. Naravno tu su se našle i i razne vrste izumrlih životinja, zbirke leptira te ostalih kukaca. Idući katovi donijeli su nam prizore raznih staništa i sl., no meni najzanimljivija stvar od svih bio je dio s mineralima i raznim kemijskim spojevima koje možemo vidjeti. Tu su se nalazili razni kristali te čak i pravi dijamanti, rompski sumpor i sl. Također, moglo se vidjeti kako glasi kemijska jednadžba svakog izloženog predmeta. Na sljedećim katovima bilo je još mnoštvo toga vezano uz prirodu i živi svijet. No dobro, dosta o prirodi i sumporu. Došlo je vrijeme da učiteljice idu na svoju svečanu večeru sa slovačkim kolegama. To vrijeme mi smo proveli kraj Dunava, ne doslovce već u Europei, a to je jedan od 100 shopping centara u gradu koji su nam svi preporučili. Naravno, čim smo ušli, naši novčanici su zaplakali jer se tamo nalazio Primark. Nakon duga tri sata kupovanja i pijenja Starbucksa obavili smo špeceraj za tu večer i krenuli ka hotelu gdje smo jeli svoje zdrave večere.
Pauci, loptice i lebdenje u zraku
Mi učenici koji smo boravili u Ivanki otprilike dva sata nakon škole imali su dogovoreni termin u Team Upu, odnosno jednoj vrsti Escape rooma. U Team Upu smo se podijelili u dvije ekipe – cure protiv dečki i dobili smo satove koje bismo skenirali pri ulazu u prostoriju. Stvarno su bile razne prostorije kao što su one s paucima, loptice, lebdenje u zraku… Nakon dva sata službeno je naše vrijeme isteklo i dečki su odnijeli pobjedu za šest bodova. Na povratku doma svi smo zajedno otišli u McDonald’s u kojemu je bilo kaotično, ali naravno i zabavno. Na povratku doma Dorota, Patrick, Lukas i ja dogovorili smo se za odlazak na igralište. Tamo smo igrali nogomet, radili kolutove i uglavnom smo se jako nasmijali i bilo je predivno.
Dvorac iz bajke i život pčela
Naš dan počeo je kao po običaju. Doručak pa vlak za Ivanku. No ovaj put nismo išli u Ivanku kako bismo išli u školu, već nas je na stanici za vlak čekao autobus koji nas je vodio van Bratislave na mali izlet. Uputili smo se ka dvorcu Červený Kameň u koji smo stigli za kojih 45 minuta. Dvorac je imao prekrasno uređeno dvorište, baš onakvo kako si zamislite dvorište dvorca iz 17. st. No sam dvorac bio je ogroman. Počeli smo obilazak s vodičem koji je pričao o jednoj stvari kao da nema sutra, no bilo je tu i mnogo zanimljivih stvari kao npr. odvojene sobe muža i žene, razno oružje i puške koje su se tada koristile, ljekarna za vrijeme kuge, oltar pred kojim su se održavala vjenčanja te sve sobe koje imamo i danas no puno drugačije i raskošnije, kao i dugi podzemni tuneli u kojima se baš osjećate kao da ste zarobljenik koji će tamo provesti puno godina… Vjerujem da je svima nama najinteresantniji dio bio podrum u kojem su prije mnogo godina skladištili bakar i čak su snimali poznati film o Frankensteineu. Poslije obilaska dvorca otišli smo na ručak u obližnji restoran gdje smo jeli piletnu s rižom u umakom. Krenuli smo ka idućoj destinaciji koja je bila farma pčela. Vodič nam je prvo pokazivao razne tipove košnica i kako pčele žive tamo.
A zatim smo razgledavali predivno uređen vrt dok nam je vodič pričao nešto o svakoj znamenitosti samoga vrta. Nakon razgledavanja vrta stigli smo u sam centar tog pčelinjaka gdje smo izrađivali svoje svijeće od pčelinjeg voska, te smo mogli degustirati razne vrste njihovog domaćeg meda. Poslije toga još smo koju minutu razgledali suvenirnicu s proizvodima od njihovog meda. Slijedio je povratak za Bratislavu. Od svog silnog hodanja po onom dvorcu, mnogi su i zaspali na putu nazad. Za nas iz grada je slijedio naš uobičajeni program za poslijepodne. Taj smo dan odlučili večerati u slovačkom pubu, a nakon toga još nakratko razgledati grad i upiti zadnje dojmove grada jer smo morali ranije ići u hotel zbog pakiranja za sutrašnji polazak. Naime stigli smo u hotel i još smo zadnju večer proveli družeći se u hotelu, te smo jedva spakirali sve ove stvari iz Primarka. Tužno smo legli spavati i pripremili se za naš zadnji dan.
Kampiranje kraj jezera
Mi učenici u Ivanki proveli smo drugačije poslijepodne. Dorota i ja smo odmah smo otišle skupa na trening jahanja i poslije toga smo se vratile kući kako bismo se spremile za dogovoreno kampiranje ili ti BBQ čiju smo lokaciju promijenili pet puta najmanje. Na kraju smo se odlučili za mjesto pored jezera u Ivanki. Napravili smo playlistu, donijeli smo kobasice, sljezove kolačiće i neizostavni slatko kiseli umak iz McDonald’sa. Pjevali smo i plesali, a naravno i jeli. Bilo je jako zabavno i smiješno. Prije spavanja smo Dorota i ja skupa pogledale The Nun do kraja.
Oproštaj je stigao prebrzo
Stigao je i naš zadnji dan. Pogodite kako smo ga započeli. Naravno, doručkom i šetnjom do željezničke postaje. No ovo nam je bio zadnji put i kao prvi dan većinu puta morali smo tegliti svoje kofere. No dobro, stigli smo u školu, gdje smo prvi sat imali Povijest svi skupa. Nakon toga poslušali smo jedan sat Slovačkog jezika. Zazvonilo je i naše zadnje zvono pa smo se pozdravili sa šestašima u čijem smo razredu bili. Otišli smo i zadnji put do školskog vrta gdje smo se još malo igrali u pijesku dok smo dobili naša priznanja a i poklon vrećice od škole u kojoj smo mogli kušati razne slovačke slatkiše. Otišli smo i do drva prijateljstva u kojem je bilo upisano da smo sudjelovali u mobilnosti te smo se svi se zajedno fotografirali.
Polako smo počeli vaditi kofere iz škole i čekati prijevoz za polovicu učenika. No to nije bio kraj jer smo tek tada upoznali buduću zvijezdu slovačke muzičke scene iliti učenicu nižih razreda te škole koja nam je pjevala i zabavljala nas dok smo čekali prijevoz. Naime, prijevoz za jedan dio učenika je stigao, a ostatak nas oprostio se sa školom i malom djecom s kojom smo se upoznali. Ostatak nas je otišlo do autobusne stanice čekati autobus koji vozi ravno do glavnog autobusnog kolodvora. Stigli smo i do Nivyja koji je bio pun restorana, a mi smo za zadnji put odlučili večerati u McDonald’su. No najtužnije od svega bio je naš zadnji Starbucks. Učenici koji su bili u kod obitelji su se također opraštali, no bilo je isto kao naš oproštaj sa Starbucksom. Polako je došlo vrijeme da se skupimo i krenemo ka polazištu autobusa. Autobus je kasnio skoro nekih sat vremena, no svejedno je stigao pa smo se ukrcali i zadnji put smo se oprostili s Bratislavom. Krenuli smo prema Zagrebu i u kasnim večernjim satima smo stigli u svoje domove. Ova mobilnost se nažalost završila, no znam da će ostaviti u sjećanju samo one lijepe trenutke. Iako leptirna noćna mora nije lijepa, svejedno je ovo bilo lijepo iskustvo. Put u Slovačku naučio nas je mnogo o novoj kulturi te o različitom načinu života, te o svakodnevnom životu u tom dijelu svijeta. Puno toga smo još naučili, iskusili a i smijali se te ćemo pamtiti samo ono najbolje. Iskustvo i ljudi su bili najbolji. Stekli smo puno novih prijatelja i naučili nove izraze i riječi na stranom jeziku. Jako se veselimo sljedećoj školskoj godini da i mi možemo ugostiti naše prijatelje koje trenutno nećemo vidjeti više od pola godine.
I možemo reći da nam je na slovačkom jeziku bilo užasno, jer riječ užasno na slovačkom zapravo znači predivno…
Luka Hrustić, Petra Klarić, Julija Forko i Lukas Šebek