Ranim jutarnjim satima prije zore 21. 10. 2025. mi osmaši krenuli smo laganim korakom do grada Vukovara. Tijekom putovanja stali smo dva puta i napokon smo stigli u naš hostel Dubrovnik oko 10 sati ujutro. Odmah pri dolasku u Memorijalnom centru dočekalo nas je predavanje o Domovinskom ratu i bitci za Vukovar.
Javna ustanova “Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar” brine se o održavanju sjećanja na Domovinski rat, očuvanju memorijalnih lokacija i edukaciji učenika o povijesnoj važnosti ratnih događanja.
Nakon toga okupili smo se ispred hostela i išli u obilazak vanjskog dijela hostela (MCDR Vukovar) gdje smo vidjeli tenkove, zrakoplove, oružja…
Oko 13 sati je napokon došlo vrijeme ručka u restoranu Istra, a ručak se sastojao od pomfrita i svinjskog mesa. Budući da je raspored bio prepun odmah smo išli u Gradski muzej Vukovara gdje smo prošli kroz jedan od najboljih Europskih muzeja. Zajedno smo se spustili dolje do ,,jezera Dunav” – (kako je jedna naša učenica nazvala našu rijeku). Poslije smo stigli u Muzej Vučedolske kulture. Budući da je našim razrednicama bilo žao da u sklopu terenske nastave nije ubačen posjet Vodotornju, mi smo svi učenici platili pet eura kako bismo se popeli gore i gledali u druge države. Napokon smo došli do Vodotornja i hodali po 211 stepenica, ali vrijedilo je jer je pogled predivan.
Na Vodotornju smo bili oko pola sata kako bi sve vidjeli, a i slikali se. Kada smo silazili, svi su trebali ići stepenicama, osim nas par koji smo išli liftom. Ispred vodotornja se nalazi kafić, a i igralište pa smo imali malo slobodnog vremena. Popili smo kavu, a zatim nazad u autobus u hostel. Napokon je došlo vrijeme da se smjestimo u sobe. Sve cure iz Kašine su bile zajedno, plus cure iz 8. C razreda. Imale smo do sedam vremena da se spremimo, prvo za večeru pa onda za disko koji nije bio na brodu kao kod prijašnjih generacija, nego u restoranu Quo Vadis. Za večeru smo imali bolonjez koji je bio prilično dobar. U diskoteci je moglo biti i bolje. Vratili smo se nazad u hostel gdje smo se polako spremali za spavanje. Nas su razrednice zezale da će u 5 i 15 biti sirena i da je u 6 sati tjelovježba. Nije bilo ništa. Mi smo se prije sedam probudile da se stignemo spremiti pa smo se već u 7 i 45 se spustili dolje kako bismo spakirali kofere u autobus. Zatim je bilo vrijeme za doručak koji se sastojao od peciva i lisnatog s hrenovkom koje je čak i bilo OK. Neposredno nakon toga krenuli smo u posjetu memorijalnih lokacija počevši od groblja tenkova. Tamo smo kupili suvernire, a neki i majice. Zatim je slijedila Vukovarska bolnica gdje smo se svi zaredom naježili, a neki su i plakali.
Nakon toga smo stigli na Memorijalno groblje i vidjeli grob Blage Zadre. I za kraj smo posjetili Ovčaru i masovnu grobnicu gdje smo brojali broj čempresa je li ih stvarno 200. Ovčara je za nas bila najpotresnija i najtužnija lokacija. Ubrzo smo stigli nazad u hostel kako bismo pojeli ručak i dobili lunch pakete. Ručak se sastojao od ćufti i instant pira. Zatim smo išli u Školu mira na kviz gdje su Petra i Ozren išli za našu školu i osvojili prvo mjesto!! Nakon kviza smo krenuli doma, završili u McDonald’su i stigli smo poslije osam navečer.
Lucija Đurković i Lucija Perić