Povodom Tjedna globalnog obrazovanja pokrenuli smo akciju skupljanja starog trapera za brend Shika.
Također smo intervjuirali vlasnicu ovog zanimljivog brenda. Uživali smo u razgovoru s kreativnom i mladom modnom dizajnericom Shikom, poznatom po svojem zero waste pristupu i upcyclingu kroz stvaranje unikatnih traper komada od već ranije korištene odjeće od trapera. Mnogi možda ni ne znaju da je iza brenda Shika krije Klara Ergović koja od završetka fakulteta neumorno stvara razigrane, modernizirane i potpuno osebujne modne komade.
Na njezinim društvenim mrežama opisuje svoj stil kao streetwear, a upravo taj stil posljednjih godina sve više privlači mlade i potiče ih da eksperimentiraju s održivom i maštovitom modom.
Snimili smo i radijsku emisiju koju možete poslušati na poveznici. Emisiju je montirala i uredila Petra Klarić.
UPCYCLING KAK’ SE ŠIKA
Draga Klara, kako je sve počelo – kad ste prvi put shvatili da Vas moda i dizajn privlače više od obične odjeće iz dućana?
Odjeća, moda i dizajn me u biti privlače cijeli život. Već u ranim godinama osnovne škole sam se počela malo drugačije oblačiti, što se u biti nastavilo cijeli život. Iako nisam nikad baš baš pratila modu, imala sam neki svoji stil. Nisam pratila modne trendove, nego sam imala nekakav svoj stil koji sam ,,furala” cijeli život. Uglavnom su tu uvijek bile zastupljene boje i šarena odjeća. Mama mi je šivala, pa mi je cijeli život šivala nekakve svečanije haljine, nekakve drugačije stvari, tako da sam nekako i od nje dobila taj dio.
Zašto baš traper? Ima li taj materijal za Vas neko posebno značenje?
Za ovaj projekt sam izabrala traper zato što generalno volim traper nositi osobno, a i mislim da je općenito društveno jako prihvaćen i da ga generalno vole sve generacije, svi tipovi ljudi različitih stilova. Dosta je traper rasprostranjen, a i znam da je dosta izdržljiv materijal, pa sam se zbog toga odlučila baš za njega, iako, evo, kažem, prvenstveno zato što ga sama volim nositi.
Vaš brend Shika poznat je po upcyclingu i zero waste filozofiji. Možete li nam objasniti što to za Vas znači i zašto Vam je to važno?
Tu bih vas malo ispravila, zato što moj brend, u biti, nije poznat po zero waste i upcyclingu. Ovo je moj prvi takav projekt. Zapravo, kad sam počela brend, uopće nisam praktički nisam znala skoro za sve te pojmove. Za upcycling nisam znala, znala sam za reciklažu i zero waste, ali upcycling konkretno sam tek upoznala kad sam upisala fakultet, Tekstilno-tehnološki i tada sam ušla malo u nekakve dubine što se tiče održivosti i odjeće i zbog fakulteta sam se odlučila uvest nekakve promjene u svom brendu. Otprije sam već na neki način prakticirala održivosti, tako što su se sve kolekcije radile na male serije i da je to sve bila domaća hrvatska proizvodnja. To je također nekakav pravac održivosti, ali šta se tiče materijala, tek sad uvodim nekakve promjene i te neke nove održive proizvode.
Prakticirate li Zero Waste i u privatnom životu i na koji način?
Jako brinem o tome koliko otpada stvaram i kako ga razvrstavam. Npr. neću plastičnu vrećicu samo baciti u smeće, u plastiku naravno, nego ću gledati da ću je baciti kada pukne, odnosno kada iskoristim do kraja, kada više nema funkciju. Isto tako i za odjeću i za apsolutno sve stvari pokušavam i u privatnom životu ne bacati. Isto tako razmišljam i što se tiče hrane. Apsolutno se trudim proizvoditi što manje otpada. To mi je nekakav cilj privatno.
Što Vas najviše inspirira kad stvarate nove komade? Ljudi, glazba, grad, priroda…?
Nemam baš sad nekakvu konkretnu inspiraciju, pretpostavljam da su to apsolutno sve dnevne aktivnosti i ljudi koji srećem i stvari koje gledam oko sebe. Nemam baš sad nekakav konkretan izvor inspiracije i da me sad pitate kako sam došla do ovih kvadratića, iskreno ne znam. Jednostavno mi je došla ideja i onda su krenule nekakve varijacije i mogućnosti.
Kako izgleda proces – od starog komada trapera do gotovog dizajnerskog komada? I što sve izrađujete od trapera?
Proces izrade ovih odjevnih predmeta izgleda tako da prvo prikupim traperice. Uglavnom su mi ljudi do sad donirali, iako postoji opcija kupovine u second handu. Jedino tu je problem što se odjeća iz second handa još može nositi, a meni je u cilju rezati traperice koje su poderane, izlizane i slično. Isto tako i ove koje dobijem, prvo odvojim koje su nosive, njih planiram dalje donirati. A ove koje su, što sam rekla, poderane, odnosno neupotrebljive više odvajam sa strane. To sve naravno operem još jednom, iako su neki ljudi poslali već oprano, ali sve još jednom operem. Nakon toga slijedi razvrstavanje po debljini materijala i količini elastina, odnosno količini rastezljivosti ili postotka rastezljivosti. To ne mogu izmjeriti, to otprilike procijenim tako što rastegnem traperice pa vidim koliko su rastezljive i tako ih svrstavam u grupe. Razvrstavam na one koje nisu uopće rastezljive, srednje rastezljive i treća skupina traperica imaju dosta tog elastomernog vlakna u strukturi. Onda se odlučim od koje skupine što radim. Slijedi paranje tih traperica, odnosno rastvaranje na plošni tekstil i onda takvu plošnu tkaninu režem na kvadrate. Tad napravim nekakav plan, raspored spajanja i zatim spajam po linijama te sve kvadrate i onda u linije spajam jednu za drugu da dobijem to veliko tekstilno platno, veliki tekstili proizvod. I onda od takvog plošnog proizvoda krojim određeni odjevni predmet. Onda i ide šivanje tih krojenih dijelova, odnosno spajanje u finalni proizvod. Dugmad za kaput radim u epoksi smoli i to su nekakvi doradni procesi to bi u principu ugrubo bilo to.
Je li teško nabavljati materijale i imate li poseban način kako birate traper koji ćete „oživjeti”?
Biram onaj traper hlače, suknje nebitno, koje se više ne mogu nositi, ono što je neupotrebljivo. I onda jedino šta biram, da mi boje budu nekako u istom tonu. Postoje traperice koje nekako imaju odsjaj smeđe, zatim imamo plave, sive i tako si rasporedim u skupine i to koristim za jedan odjevni predmet da bude oku zanimljivo, odnosno da bude skladno.
Vaša objava u grupi Sharing is caring imala je odličan odjek. Mislite li da takve grupe pridonose zero waste načinu razmišljanja?
Sharing is caring i slične grupe definitivno pripomažu Zero Waste konceptu na način da se funkcionalni predmeti bilo koje vrste ne moraju baciti, nego ih netko drugi može iskoristi do kraja.
Kako biste opisali svoj stil – Shika stil? Što Vaš brend poručuje mladima koji vole modu? I otkud ime?
Shika stil bih opisala kao veseo, razigran, mladenački, iako nije namijenjen samo za najmlađu populaciju ili mladu, nego je namijenjen za sve koji se osjećaju tako i vole boje i razigranu odjeću. A što se tiče imena, pa to je postao nekako moj nadimak s vremenom od jedne izjave iz djetinjstva. Nemam neku posebnu priču, ali u konzultacijama s prijateljima je svima nekako bilo zvučno i dali su mi prijedlog da bi možda to bilo dobro ime i evo, dobro je ispalo. Kako god sam ja na početku imala nekakve druge ideje u kojem smjeru bih nazvala brand, ali evo, drago mi da je ovako ispalo.
Volite li i sami „škicnuti“ po thriftovima ili second handovima ili ste više za nove komade?
Volim škicnuti, iako generalno ne idem baš po trgovinama, ali da volim otići vidjeti što ima, pogotovo ako su nekakvi zanimljivi vintage onda baš volim, ako imam vremena prokopati po cijelom dućanu.
Što biste savjetovali nama u školi – kako možemo kreativno reciklirati traper ili staru odjeću kod kuće?
Što se tiče ideja za recikliranje, u biti, to isto ovisi o potrebi. Na primjer ako netko treba presvući, tapicirati kauč, može se i to učiniti od trapera. Tu ideju poslala mi je jedna žena na komentar s objave u grupi Sharing it is caring. S obzirom na to da sam ja tek zagrebala u to područje recikliranja, nemam ni ja još puno ideja, prvenstveno mi je plan držati se u odjeće, ali to ne isključuje da se mogu i neki drugi predmeti raditi od tekstila, bilo kojeg, ne mora biti samo traper.
I za kraj – što biste poručili mladima koji sanjaju o vlastitom brendu, ali ne znaju odakle početi? Imamo npr. jednu učenicu koja štrika i izrađuje narukvice od starih gumbi. Sigurno ih ima i više.
Moja poruka mladima koji osjećaju ambiciju da bi htjeli tako nešto raditi je da svakako probaju. U konačnici nemaju što izgubiti. Danas postoji jako puno poticaja za početak nekog biznisa i pogotovo uz tu pomoć stvarno svatko tko ima nekakve ideje može probati. Ako ima nekih koji su već sad počeli razvijati ideje, neka svakako probaju. Naravno, moraju prvo biti punoljetni, ali neka rade na portfoliju i čim završe srednju školu neka probaju ako se vide u takvom nečem neka otvore obrt i probaju započeti svoju sretnu priču.
Lucija Đurković, Petra Klarić, Lukas Šebek, Lucija Perić, Lorena Hilja Čuljak