Završna svečanost literarnog natječaja Moja himna održao se 2.12. u 11 sati u prostorijama čitaonice knjižnice Sesvete.
Ovo je već sedma godina postojanja ovoga natječaja, na koji je ove godine pristiglo 76 radova iz 8 osnovnih škola s područja Grada Zagreba. Od 70-ak radova (što je nešto manje od prošle), ove je godine pohvaljeno 9 učenika pod vodstvom 7 učitelja (iz 4 škole).
Minuta šutnje za poginule
U samu su nas svečanost (na kojoj je prisustvovao i ravnatelj Vladimir Vuger) uvele učenice koje pohađaju Glazbenu školu, izvodeći nekoliko poznatih glazbenih djela. Nakon višeminutnog uvoda, voditelj natječaja Ivan Babić upoznao nas je sa samim nastankom natječaja, a potom smo održali minutu šutnje za sve branitelje, kao i stradale i nestale u ratu.
Prevladala je tema pobjede
Kao što je i očekivano, naši su pjesnici-školarci pisali o pobjedi, slavi, ljepoti i posebnostima Republike Hrvatske. Većinom je pjesama (ali i priča!) iskazana ona vedrija strana, a bilo je i onih koje ostavljaju vlažnih očiju. Nakon opširnih komentara i osvrta na svako pojedino djelo, predstavljeno je i troje nagrađenih radova. Važno je spomenuti i voditeljeve riječi kako je ove godine granica između pohvaljenih i nagrađenih bila toliko tanka te da je odluka bila iznimno teška – nijanse su morale presuditi.
Zamjena identiteta
Treće je mjesto zauzela trećašica Dora Kuleš, a drugo je mjesto pripalo Petri Palijan. Prvo mjesto zaslužila je Marija Franka Subašić (8. razred). Na ovogodišnjoj sam Mojoj himni “žrtva” jedne (pomalo) neugodne situacije – zamjene identiteta! Naime, i nije toliko lijepo vidjeti kako si mlađi jednu ili čak dvije godine, kao ni da pohađaš školu za koju nisi ni čuo. Poželjno je da se takvi problemi riješe na licu mjesta (što se nije dogodilo u mome slučaju). Dakle: napregnuti sva svoja osjetila dok držiš pohvalnicu, kao i nekoliko zanimljivih knjiga i digitalni zbornik u rukama – u pitanju su ipak stvari koje se čuvaju za uspomenu. Tko radi, taj i griješi!
Sudjelujte i vi nagodinu!
Fotoaparati su bljeskali, oblijetali i pratili svaki naš pokret, tako da brojne fotografije možete vidjeti. Nakon pokoje bačene fotke (pohvaljenih i nagrađenih), u kutu nas je dočekala mala zakuska. Sljedeći put prisustvujte ovom izvanrednom događaju – ako ne zbog sudjelovanja, onda barem zbog zabave, društva i potpore (pa dobro, i hrane…), jer nećete požaliti.
Nadam se da će sljedeće godine biti još više zainteresiranih i da će, kao i uvijek, u pitanju biti izvanredna djela koja će oboriti žiri s nogu (iako time i ja padam u nezgodnu situaciju; postajete mi konkurencija : ) !). Puno mašte i emocija – i samo naprijed!
U nastavku vam donosimo Nininu pohvaljenu pjesmu
Hrvatska trobojnica
Jedrima punim prkosi vjetru,
ka luci mirnoj kormilom cilja,
sigurnom rukom i kursom smjernim
za sobom ostavlja tisuće milja.
Na jarbolu čvrstom, gore visoko,
Ponosna blista u tri boje,
da putnik svaki na nju baci oko,
k’o majka brižno na dijete svoje.
Orijaški vjetar harači njome
dok munja po nebu vatru pali,
spusti se samo na pola koplja,
kada za svojim narodom žali.
Na njenom grbu oblika štita,
simboli naše povijesti stoje:
drevni, podijeljeni u ta polja
slavne crvene i bijele boje.
To svjedok je gorak vjekova kobnih,
ona je znamen hrvatskog roda,
rođen iz kletve, grča i boli:
Zalog sudbini da bude sloboda!
Nikolina Antić