Volimo životinje i hranu

Povodom Dana zaljubljenih, učenici šestih razreda u Kašini na satima Hrvatskoga jezika pisali su ljubavne pjesme i sastavke, ali ne o običnim ljubavima. Naime, 6. a je dobio zadatak osmisliti priču o zaljubljenim životinjama ili pak opisati svoje osjećaje prema vlastitom kućnom ljubimcu. Donosimo vam najzanimljivije radove.

Micek i Sibra

Jednog dana moj prijatelj je pronašao malu mačkicu imenom Sibra. Odveo ju je doma i hranio. Nakon nekoliko mjeseci otišla je od njega i došla kod mojih susjeda.

U četvrtom mjesecu prošle godine dobio sam malog mačića od mjesec dana jer je moja mama vidjela da ga poklanjaju. Dugo smo mu smišljali ime i onda smo mu dali ime Micek. Od sedmog mjeseca prošle godine s balkonskih vrata on gleda Sibru koja od jutra do podneva leži na balkonu. On se jako zaljubio u Sibru i svaki dan ju gleda i gleda. Kada krene u kuću, on trči po cijeloj kući da ju malo duže vidi. Svaki vikend Micek je u dvorištu i ponekad moji susjedi stave Sibru pokraj njega da se druže. On se okrene prema njoj, a ona mu okrene leđa. I stalno sikće. Svakim danom ona je sve duže vani, a on ju sve duže gleda i sve je zaljubljeniji. Kada je nema, on samo razmišljao njoj i gleda mjesto na kojem ona inače leži i čeka da dođe i da ju susjedi dovedu. Kada vani pada kiša, a Micek želi van, ja ga stavim na balkon pa je bliže Sibri.

On je i dan danas zaljubljen u Sibru, svako jutro ju gleda, a ona ne  obraća pozornost na njega.

Gabrijel Dokša

Martin i Martina

Cijeli život Martin je tražio svoju Martinu. Obišao je kuće i šume, ali bezuspješno. Nije mogao naći niti jednu Martinu koja bi ga voljela onakvog kakav je. Jednog dana letio je šumom i zabio se u nekog. Brzo se ispričao. U tom trenutku shvatio je da se zaljubio. Zaljubio se u jednu Martinu plavih očiju. To mu je bilo jako čudno jer su svaki Martin ili Martina imali smeđe oči. U tom trenutku shvatio je da je ona slijepa. Neko vrijeme ju je pratio, a nekoliko puta joj je čak i spasio život. Kada je Martina shvatila da joj on pomaže u preživljavanju, i ona se zaljubila u njega, iako ga nikad nije vidjela. Došla je zima. Snijeg je tako jako padao da se ništa nije vidjelo. Te večeri završila je njihova ljubav. Martina je bila sve slabija. U jednom trenutku vjetar ju je otpuhao u jednu kuću. Martin je pošao za njom. Na prvi pogled sve se činilo u redu. No, u tom trenutku vidjeli su sjenu. Martin je poletio prema prozoru misleći da će i Martina poći za njim. Kada se okrenuo, vidio je da je na samrti. Martin joj je prišao prije nego je izdahnula posljednji put i rekla mu je: „Voljela sam samo tebe, ali tvoje srce je veće i ima mjesta za ostale.“

Lucija Hrgetić

Ljubav prema mom psu

Maza

Moj pas zove se Maza i ima dvije godine. Malen je, ali ga ja jako volim. Uvijek kada izađem van ili idem u šetnju, ona ide sa mnom. Kada napravi neku nepodopštinu, mama ju prekori, ali ja ju uvijek branim. Uvijek kada se probudim, dočeka me na mom krevetu i zaspi. Uvijek je mazim i radim sve da bude sretna. Kada se mora ići cijepiti kod veterinara, uvijek idem s njom i čuvamo je dok putujemo automobilom. Kada jedem čokoladu ili neku drugu poslasticu, prati me kako bih i njoj dao dio. Jako voli spavati, pogotovo u kući i jako je slatka i volim je najviše na svijetu. S njom mi nikad nije dosadno.

Lovro Perak

Leptir i mak

Na jednoj sunčanoj livadi leptir se zaljubio u mak. Imao je crvenu haljinicu i crno lice, a leptir nebesko plava krila, kao da su od svile bila. Maku se leptir nije svidio. Sljedećeg dana leptir je pokušao sletjeti na mak, ali mu nije uspjelo. Okrenuo mu je leđa i otišao. U sebi je govorio: „Zašto je leptir tako naporan?“ Mak je bio najljepši i bio je zaljubljen u Sunce. Sviđala mu se toplina koju mu Sunce pruža. Suncu se isto svidio mak i njegova jarka crvena boja pa su si obećali da će uvijek biti tu jedno za drugo. Došla je zima, Sunce je nestalo, a mak se najdulje od svih biljaka borio na vjetru. Na kraju, kad je oslabio, onaj zadnji najlaganiji ga je otpuhao. Došlo je opet Sunce i tražilo je svoj mak, a nije ga moglo naći. Leptir ga je također tražio, ali nitko nije znao gdje je mak.

Antonela Kuserbanj

Moj ljubimac

Rea

Moj se ljubimac zove Rea. Ona je jako sladak i drag pas. Prvi put kada sam je vidio, bila je triput manja nego sad. Svaki dan sam se s njom vani u dvorištu igrao i svaki dan ju mazio i pazio. Kada bih se išao šetati s obitelji, skoro uvijek bismo poveli i Reu. Uvijek je jako sretna i kad ju ugledam takvu donosi mi osmijeh na lice. Jako često šećem s njom i svaki put razigrano trči naokolo i sve njuši. Kad vidi neku drugu osobu, jako je sretna, i budući da je jako draga, ne skače po njima, nego ih malo pronjuška pa se želi maziti. Svako jutro kada me vidi, odmah  joj rep poludi. Kad jedem nešto, uvijek me gleda širom otvorenim očima, zato što je jako često gladna, pa mi je žao dovršiti svoju užinu.

Jako volim svog psa, i sretan sam što će još dugo živjeti sa mnom.

Daniel Babić

Konj Luka i kobila Martina

Konj Luka se jednog dana, kao i obično, izležavao na farmi na kojoj je živio. Jednog prelijepog sunčanog dana farmer Mirko odlučio je kupiti kobilu imenom Martina. Ta kobila je bila prelijepe bijele boje s plavim očima. Konj Luka, s druge strane, je bio lijep sve dok nije postao lijen, i kako je postajao sve ljeniji i ljeniji, ujedno je bivao i sve deblji i deblji. Kada je Martina došla na farmu, Luki je bilo neugodno jer je ona tako lijepa, a on tako debeo. Konj Luka je od tuge što je debeo počeo trenirati i nakon dva mjeseca skinuo je preko 12 kilograma. Kilogrami su iz mjeseca u mjesec sve više padali i padali i napokon se vratio u formu kakav je bio i prije.

Kada je Luka skupio hrabrosti stati pred Martinu, pozvao ju je da malo prošeću. Tada je on bio zgodan: smeđa boja kože, crna griva i crne oči. Martini se Luka jako svidio, kao što se Luki svidjela Martina. Nakon 6 mjeseci šetanja, jedne predivne večeri Luka je zaprosio Martinu ,Martina je pristala i ubrzo su se vjenčali. Nakon godinu dana braka dobili su dijete – predivnu bijelu curicu koja je ista kao mama, ali ima tatine oči. Nakon dvije godine opet su dobili crnog dječaka koji je bio isti tata.

I tako su živjeli sretno i veselo na farmi s ostalim životinjama

Dominik Jozić

 

I dobru hranu je lako voljeti

Učenici 6. b razreda inspiraciju su našli u omiljenoj hrani… Što sve vole jesti, saznajte u nastavku.

Ručak

Juha – ona svaki

Ručak stvara.

Najbolja je kad je toliko vruća

Da se u paru pretvara.

 

Glavno jelo, glavni lik.

Ćevapi, pizze, meso….

Sve to može

Da bi ti bio sit!

 

Desert na kraju

Kao šećer u raju.

 

To je sasvim normalan

Ručak jedan.

I tako treba biti svaki dan.

Pia Ema Šarkanj

 

Brza hrana

Dragi moj Big Mac

Odmah mi je dobar tek,

hrskava salata, na njemu kruščić

ukusan je zalogaj za moj trbuščić…

 

A tek Double Cheese…

Taj masni sir

donosi mome

želucu mir!

 

A za dodatak još i nešto popiti

Sve dobro ide s vama,

Cola, Fanta ili Sprite

žeđ ublažit će nama.

 

Ali ne idem ja tako brzo,

još nije desert došao,

sladoled, muffin ili cool pita

tek onda je gotov posao!

 

Baš me briga što o tebi kažu

za mene si ti odličan,

cijela moja obitelj u tebi uživa,

ni jednoj hrani nisi sličan!

 

Svakakvih proizvoda ima.

Ljudi su sretni

kad uživaju u njima.

Malena Hrustić

 

Juha

 

Juha, juha!

Ti nikad nisi suha…

S malo piletine

i malo mrkve,

sve su fine.

 

Zdrav ću bit’

K’o dren

Kad pojedem svaki

Sastojak njen.

 

Ima sto vrsta.

Od obične do one

od bundeve s malo

vrhnja.

 

Ti ne da si slasna

ti si tako ukusna

i malo ponekad masna.

Nit preslana, nit preblaga…

 

Balans kad imaš

nadmašit’ te ne može nitko….

Pojest ću te pitko!

Dominik Klarić

 

Špagete

 

Špagete moje, v meni se

kile broje. Od vas mi nema

spasa, sve ste tak slasne,

plus i masne!

 

Za vas mi sline cure,

čak i više nego na

muške frizure.

 

Taj jedan špaget

Popravi mi dan.

Još dodaj umak

I padne  mi

mrak na oči

te ne mogu odoljeti

toj slatkoći…

 

Još piće uz tebe,

to

je prava kombinacija,

a skupa ste svjetska dominacija

Magdalena Mamić

 

 

Komentari