Učenici naše škole i dvije učiteljice boravili su tjedan dana u Novigradu gdje su sudjelovali na raznim radionicama Škole stvaralaštva Novigradsko proljeće. Lucija i Ivan bili su u radionici Novine na internetu, a ostali zmajčeki okušali su se i u nekim drugim poljima. Malena je bila na radionici Digitalne ilustracije, Dorotea u Keramičarskoj, Lana u Fotoradionici, dok su učiteljica Dijana i Gabi bile u Radijskoj. Naša učenica Lara Lambevska pohađala je Lutkarsku radionicu, a učiteljica Nataša Lambevska Literarnu. Naši zmajčeki iznijeli su svoje dojmove o radionicama na kojima su sudjelovali.
Svemirski radio
Nakon par tjedana čekanja, konačno smo stigli na Novigradsko proljeće. Ja sam imala tu sreću da poznajem nekog u svojoj radionici, a izabrala sam Radijsku radionicu, baš kao i profesorica Dijana Požgaj. Iako sam se malo brinula jer prvi dan nisam pronašla nikog tko ide u istu radionicu, te brige su se izbrisale odmah u ponedjeljak. Ekipa mi se odmah svidjela, a naš voditelj Srđan Nogić bio je apsolutno genijalan. Svaki dan smo imali jednu radionicu ujutro i jednu popodne. Prva radionica je bila svojevrsno zagrijavanje za naš početak rada. Srđan nas je proveo kroz osnove radija, montiranja i svega što nam je trebalo da polako krenemo s poslom. Nakon popodnevnog odmora vratili smo se u Školu stvaralaštva i bili podijeljeni u grupe. Ovogodišnja tema Novigradskog proljeća bila je svemir, pa smo odabrali teme za emisije koje su bile pozvane s tim. U svakoj radionici bila je i jedna hospitantica/profesorica koja nam je pomogla smisliti temu. Mojoj grupi je pomogla profesorica Jelena Uher, koja nam je bila od velike pomoći. Iste večeri nam je predavanje održao astronom Korado Korlović, pa smo se odlučili za temu Čovjek ili svemir, kako bi mogli dobiti i stručno mišljenje. Uz pomoć profesorice Jelene i Srđana, uspjela sam savladati izazove snimača. Prvo sam ja napravila anketu s polaznicima i odgovori na pitanje tko je bolji: čovjek ili stroj, svakako su bili raznovrsni i zanimljivi. Nakon toga je Matija, s kojim sam bila u grupi, uzeo izjavu od profesorice Vjeronauka na njezino mišljenje o utjecaju inteligentnih strojeva na vjeru ljudi. Svi u grupi smo bili malo zabrinuti jer nismo mogli računati na intervju s Koradom sto posto, pa smo za svaki slučaj pogledali i druge opcije. Na sreću, one nam nisu bile potrebne jer je Lana, također dio naše grupe, uspjela napraviti intervju prije predavanja. Prvi dan je bio gotov, a mi smo imali dosta materijala, pa se Matija već primio montiranja i prije nego je Lana napravila intervju.
Na foto papirima krenuli smo crtati s tim kemikalijama, s fiksirom i razvijačem. Fiksir je davao bijelu boju, a razvijač crnu boju. Kada bi se te kemikalije pomiješala dobili bi ljubičastu ili smeđu boju. Uz pomoć toga krenuli smo crtati s kistovima, spužvama i tako dalje. Te crteže smo prvo trebali staviti u vodu, a nakon toga ponovno smo trebali umočiti cijeli crtež u fiksir kako bi se fotografija i crtež na njima mogao očuvati. Crteži koje smo na kraju dobili zovu se kemogrami. Na popodnevnim radionicama te smo crteže sušili i ravnali. Također smo nastavili fotografirati po radionicama. Mi smo inače surađivali s novinama na internetu tako da smo trebali imati i fotografije za njih. U četvrtak na jutarnjim radionicama već smo se krenuli pripremati za izložbu. Kada su svi kemogrami bilo dovršeni, krenuli smo se dogovarati gdje ćemo sve posložiti to po školi. Odlučili smo staviti neke kemograme na pano, neke na prozor kod ulaza, neke smo stavili da vise u hodniku. Shvatili smo da nemamo dovoljno tih crteža pa smo još kemograma radili ujutro. Imali smo dosta mini kemografa pa su zbog toga dva dečka iz radionice odlučili napraviti jednu malu igru. Mini kemograme sakrili su po cijeloj školi. Lagano sakrivene sličiće imale su 1 bod, teško sakrivene imale su 3 boda. Rok je bio petak ujutro, tko je našao najviše sličica taj je pobijedio. Na kraju je jedna djevojčica našla najviše tih sličica i dobila je nagradu za to. Nagrada je bila par slatkiša. Na popodnevnim radionica opet smo isprobavali stari način fotografiranja, ali ovoga puta u crnoj komori. Prvo smo na plaži trebali pronaći neke predmete uz pomoć kojih ćemo slikati. Nakon toga ulazili smo unutra u komoru u parovima. Soba je bila potpuno tamna, voditeljica i hospitantice su je same tako uredile. Nalazilo se samo jedno crveno svijetlo. Papiri s kojima smo radili jako su osjetljivi. Svijetlo ostavlja trag na njima. Zbog toga soba treba biti u mraku, jedino crveno svijetlo ne radi na njima pa se zbog toga crveno svijetlo koristi u crnoj komori. Na papir smo trebali staviti neke predmete koje želimo. Kada smo rasporedili predmete kako želimo, voditeljica bi sa svjetiljkom osvijetlila papir s predmetima na sekundu. Nakon toga taj se papir prvo stavi u fiksir, pa prekidač i onda u vodu. Kada je taj papir prošao kroz taj proces na njemu se krene pojavljivati trag i nastane fotografija. Na fotografiji se pokažu predmeti koje smo odabrali i stavili na papir, osvijetlili i stavili taj papir u te sve kemikalije. Fotografija na kraju bude u crno bijeloj boji. Ta fotografija zove se fotogram. Nakon toga brzo je došao petak, zadnji dan na novigradskom proljeću i zadnji dan na radionicama. Naše crteže, i fotograme i kemograme postavili smo na dogovorena mjesta. Te slike koje smo fotografirali prva dva dana prikazivali su se na TV-u na ulazu. Nakon toga imala sam slobodno. Šetala sam se po drugim radionicama, gledala kako drugi predstavljaju svoje radove, sve dok se nismo ponovno sastali na popodnevnim radionicama. Oprostili smo se svi mi iz fotografske, zagrlila sam se sa svojim voditeljicom, voditeljica je održala svoj zadnji govor nama, zahvalila nam na svemu i zadnji put smo se još svi zajedno fotografirali ispred škole Novigrad, naše škole snova. Tada je već brzo došao večernji program i naš zadnji disko navečer. Na disku sam tek shvatila činjenicu da je već došao kraj i da već sutra idemo za Zagreb. To me jako rastužilo. Svi su tražili jedni druge za potpise. Svi su jedni drugima potpisivali ruke, majice, čak su ljudi uzimali i salvete da im se netko na to potpiše kao uspomenu. Večer je završila, došlo je jutro. Krenulo je veliko opraštanje. Nitko nije htio otići, ali morali smo. Teško je bilo reći zbogom, ali nadam se da ću sljedeće godine opet uspjeti otići na Novigradsko proljeće i opet se družiti sa svima još jedanput.
Na radionici digitalne ilustracije prvi smo dan stigli u učionicu te smo se svi profesoru predstavili. Prije nego što smo krenuli crtati na tabletima i računalima, profesor nam je svima podijelio komad papira za skiciranje. Tema je bila svemir. Također smo prije crtanja u digitalnom obliku raspravili na što nas asocira svemir te smo predlagali ideje za radove. To je bio prvi dio dana. Nakon ručka i odmora oko 16.00 sati vratili smo se u učionice. Tada smo skice pretvarali u digitalne crteže. Meni osobno je trebalo malo duže vremena da shvatim na koju ću se skicu fokusirati. Neki su se fokusirali na jedan jedini rad, a neki su isprobavali više njih. Povremeno bi profesor išao po učionici od učenika do učenika da vidi kako napreduju skice. Prvi dan smo uglavnom svi sjedili na mjestima i gledali u svoje. Kasnije su došli polaznici radionice novine na internetu te zatražili suradnju s nama. Pitali su nas da izradimo digitalnu verziju loga Novigradskog proljeća te pozadinu za njihovu stranicu. Drugi dan smo u učionice stigli oko 9.00 te ponovno započeli s radom. Profesor je puštao svoju glazbu, a mi smo uglavnom svi imali slušalice. Jedan dio učenika je radio na svojim radovima, a jedan dio je radio logo i pozadinu za radionicu novine na internetu zato što su tražili da to bude gotovo do utorka navečer. Treći dan su ponovno došli polaznici radionice novine na internetu te njihova voditeljica sa još jednom suradnjom. Tražili su od nas da izradimo emotikone vanzemaljaca za njihovu stranicu, a zauzvrat bi nam dali tri čokolade od riže. Ja sam iskreno pokušala raditi i emotikone i pozadinu, no s vremenom sam odustala i vratila se svojem radu. Neki učenici su međusobno tu i tamo razgovarali, a ostali su, pa tako i ja, bili koncentrirani na svoj rad. Iskreno mi je tako i bilo draže, jer nikog nitko nije smetao niti dekoncentrirao od rada. Profesor bi ponekad prolazio po razredu i pričao s nama o našim radovima. Primijetila sam da neki od polaznika radionice imaju slične interese kao ja, ali se nikad nisam potrudila prići nekomu, zbog čega sad pomalo žalim. Četvrti dan smo usavršavali svoje radove te napokon malo više pričali jedni s drugima. Prvi put u tih par dana smo se odlučili za pauzu te obišli druge radionice. Svaka koju smo obišli bila je posebna i zanimljiva na svoj način. Tog dana sam se čak javila za izradu postera za priču jedne djevojke s Literarne radionice. Zato sam se ostavila svojih skica i bacila se na posao. Plakat sam završila idućeg jutra.
S njim nisam bila u potpunosti zadovoljna, ali ne mogu reći da sam bila nezadovoljna. Petog dana smo imali samo jutarnji/prvi dio radionica, te sam tad već postajala tužna jer sam shvatila da ćemo sutra morati ići kući. Usavršila sam svoj plakat te krenula raditi nešto u potpunosti nevezano uz temu, što je profesor shvatio, ali nije mi prigovarao, već smo raspravili o mom radu. Iskreno, to je možda najljepši rad koji sam napravila u tih par dana, barem sam najzadovoljnija s njim. Nakon što se jutarnji dio radionice približio kraju, mislila sam da smo skroz gotovi. Nakon ručka i popodnevnog odmora vratili smo se u školu na predstavljanje cirkuske radionice čiji su sudionici pripremili točku plesanja na svili. Prije tog predstavljanja hodala sam po školi te shvatila kako su neki od polaznika u našoj učionici pa sam im se pridružila. Tada kod sebe nisam imala tablet pa sam crtala po papiru. Neki su još radili na svojim radovima, a ostali su pričali. Za kraj smo zajedno još malo obilazili radionice te se fotografirali na stepenicama.
Dana 19. 3 ,u nedjelju u 10:00 krenuli smo u Novigrad sa autobusom s Zagrebačkog velesajma. Put nam je trajao oko 5 sati i lijepo smo se zabavljali i jedva čekali da stignemo u Novigrad u hotel Ammines Laguna gdje ćemo spavati cijeli tjedan dok smo u Novigradu. Kada smo došli, raspakirali smo se i otišli na večeru i nakon večere na otvorenje škole stvaralaštva i samo Novigradsko proljeće. U utorak, pojeli smo doručak i otišli na do škole. Trebali smo imati razgibavanje i jutarnju tjelovježbu, ali nas je vrijeme tome sprječavalo. Kada smo došli u školu dočekali su nas voditelji naših radionica pa smo se uputili do radionica kako bi započeli s radionicom Novine na internetu na kojoj je sudjelovala i Lucija Hrgetić.
Na radionicama svi smo se predstavili i počeli malo pričati o novinarstvu i tako se završila prva polovica radionica. Nakon radionice otišli smo na ručak pa smo imali popodnevni odmor i nakon toga druga polovica radionice. Za kraj imali smo večeru i skoro svaku večer imali smo večernje programe gdje bi se događala svakakva čudesa i zabave. Ali nismo samo radili nego smo se i malo zabavili, a kada kažem zabavili mislim da smo po noći imali razne partyje, zabave, upoznavanja i druženja. Otišli smo dva puta na bazen i još puno toga. Na Novigradskom proljeću sprijateljio sam se s mnogo prijatelja i prijateljica s kojima sam i sada svaki dan u kontaktu. Pod tim zabavama po noći dešavalo se svašta od pričanja po hodnicima, vožnje liftom, tuluma po raznim sobama pa čak i u mojoj i još puno toga. Budući da sam uzeo cijeli paketić od 1 kg Cedevite, svi su dolazili na Cedevitu pa čak i voditelji. Na Novigradskom proljeću upoznao sam puno prijatelja i žao mi je što je ovaj tjedan na Novigradskom proljeću tako brzo prošao da se nismo nešto puno družili, ali smo malo uspjeli. Sprijateljio sam se i s voditeljima i hospitantima i nikada ih neću zaboraviti. S jednom prijateljicom razmijenio sam uspomene kako bismo se sjećali jedni drugih. I tako je prošao naš tjedan u Novigradu. Nadam se da ću sudjelovati i sljedeće godine i da ću vidjeti neke ljude koji mi nedostaju. A o čemu smo sve pisali na radionici Novine na internetu, pročitajte na poveznici.
Ivan Đuran