Napokon je došao i taj dan. Na kraju prvog polugodišta napokon smo krenuli u Salzburg na čarobni advent. Mi sedmaši i osmaši iz Vugrovca i Kašine koji uče njemački jezik zaputili smo se oko 4 ujutro prema Austriji, to jest točnije prema Salzburgu. Ispočetka u autobusu je bila mirna atmosfera. Vani je bio mrak pa tako i u autobusu. Bilo je toplo pa su neki i zaspali. Vrlo brzo smo stigli i u Sloveniju gdje smo i stali na odmorištu. Imali smo nekih pola sata da sve obavimo. Vratili smo se u autobus i nastavili prema Salzburgu.
Dosta rano smo stigli do Austrije točnije do Salzweltena. S obzirom na količinu vremena koja nam je preostala prije obilaska rudnika, dobili smo slobodno vrijeme u suvenirnici i Keltskom selu koje smo mogli razgledati. Jedina zamjerka što se tiče suvenirnice je ta da su cijene poprilično visoke. Oko 12 sati došao je red da krenemo u razgledavanje i avanturu u rudniku soli. Prvo smo predali svoje karte i spustili smo se do jedne kinodvorane gdje smo pogledali film o soli općenito, a zatim smo došli do jednog šaltera gdje su nam svima podijelili ista bijela odijela koja su na leđima imala logo Salzweltena, to jest rudnika soli. Dobili smo i ormariće u kojima smo ostavili stvari. Kasnije smo se spustili stepenicama do jednog drvenog vlakića. Kada smo svi sjeli na vlak, uputili smo se u rudnik. One koje je bilo strah držali su se skupa. Nakon što smo se i spustili u rudnik, pogledali smo kratki film o soli i rudnicima, mada je bilo poprilično teško za pratiti jer su stalno bili prijevodi s njemačkog na engleski.
Prvo smo malo razgledavali rudnik uz pratnju našeg vodiča. Na jednom dijelu vidjeli smo cijevi koje su prije koristili za odvajanje soli od vode. U rudniku su bila čak dva tobogana. Prvi tobogan bio je kraći, ali je i mjerio vrijeme koje vam je trebalo da se spustite. Većina nas je išla u parovima a neki u troje. Svako tko se spustio, dobio je i fotografiju koju smo nažalost morali platiti. Lena i ja smo na fotografiji ispale kao zabrinuta mama i vesela
kći. Nastavili smo dalje po rudniku dok nismo došli do vode. Tamo smo se svi ukrcali na brodić. Dok je on lagano i sporo plovio vodom, mogli smo gledati kratke prikaze ljudi koji su prije radili u tom rudniku. Poslije još razgledavanja došao je red i na drugi i duži tobogan koji nije mjerio vrijeme niti je imao kamere. I na kraju rudnika došli smo i do nekog dijela gdje smo mogli prstima dotaknuti tu sol i ako smo željeli mogli smo je pojesti. Kada smo završili s razgledavanjem, dobili smo sol u maloj plastičnoj ambalaži i na zidu smo bijelim markerima mogli ostaviti svoj potpis. Iz rudnika smo se vratili istim onim vlakićem. Nakon završenog obilaska rudnika vratili smo se u autobus i zaputili prema samom centru grada. Na putu tamo vidjeli smo puno dvorca, a meni je u najboljem sjećanju ostao dvorac koji je bio na vodi. S obzirom da smo bili malo kratki s vremenom za obilazak grada, morali smo se malo požuriti, ali smo svejedno vidjeli puno toga. Kada
smo stigli do samog adventa, dobili smo puno slobodnog vremena. Na samom adventu nije bilo nešto puno štandova koliko se sjećam, ali je ipak na jednom dijelu grada bio jedan prostor na kojemu su bili preslatki štandovi s preslatkim božićnim ukrasima. Na dijelu Salzburga gdje smo mi dobili slobodno vrijeme, većinom su bili dućani, ali dućani skupljih robnih marki. Moglo bi se reći da je i skoro svaki drugi ili treći dućan posvećen Mozartu jer je Salzburg njegov rodni grad. Kada smo već i posjetili Salzburg, naravno da smo morali probati Mozartove kuglice koje meni osobno imaju jako sličan okus Bajaderama.
U Salzburgu imaju i Starbucks koji je većini zapeo za oko pa smo odmah odjurili probati neku kavu u pola pet popodne. Vrlo brzo stiglo je i vrijeme za povratak doma. Vani je već bio mrak pa je i atmosfera samim time bila bolja. Na povratku smo se naravno zabavili jer je povratak uvijek zabavniji od polaska. Još jednom smo u Sloveniji stali
na odmorištu gdje su neki trošili novac na mašine s nekakvim ljigavcima. Oko pola dvanaest završila je i naša zimska avantura na čarobnom adventu u Salzburgu. Mislim da svi imaju sve samo najbolje za reći o ovom izletu jer je stvarno bilo jako zabavno i smiješno.
Petra Klarić