I ove godine posjetili smo likovnu koloniju u Vugrovcu koja se svake godine održava u sklopu Vugrovečkog Miholja te smo se imali priliku podružiti s brojnim zanimljivim umjetnicima koji su u naš brežuljkasti kraj stigli sa svih krajeva svijeta. Od svakoga od njih uzeli smo kratku izjavu. Svakoga smo pitali o umjetničkom djelu koje je nastalo povodom likovne kolonije te što ih inspirira u Vugrovcu, a svatko je dobio i pitanje koje je nastalo nakon što smo proučili njihov rad.
O likovnim susretima
(Sanda Bajzek)
Likovni susreti Vugrovec traju već 6 godina. Počeli su u ponedjeljak, a završavaju danas, u petak 29. rujna 2017., izložbom radova nastalih na njima. Imamo veliku sreću i čast da smo ove godine dobili umjetnike iz raznih zemalja, pa tako i one iz daleke Azije. S nama su, ove godine, Ng Bee iz Malezije i Keshaw Malla iz Nepala.
Oduševljeni su Vugrovcem, Zagrebom, i Hrvatskom, jer su po prvi put u ovome kraju. Od inozemnih umjetnika pridružili su im se i Nela Horvat (iz CroArta Subotica), Ankica Perge Karačić iz Njemačke; naše gore list, a predstavlja Njemačku jer već dugi niz godina radi i djeluje u njoj, a i članica je mnogih eminentnih njemačkih udruženja. Tu je i Almedina Cifrić, mlada akademska slikarica iz BiH, studentica sarajevske akademije. Navedenim umjetnicima pridružila se i nekolicina naših umjetnika, već gotovo pa naše, kako volim reći, maskote i dobri duhovi Likovnih susreta. To su Ana Divković i Ana Jakić Divković, vrhunska mlada kiparica i njezina majka, jedna od naših ponajboljih ilustratorica (radi tehnikom kolaža). Tu je i Dubravko Mokrović, koji slika na platnu. Njima se priključio i mladi, veoma talentirani kipar, koji je još od ponedjeljka vrijedno radio, a to je Mate Turić. Ovdje je po prvi put, a poznat je i van granica naše države, pod imenom Mata Croata, a radi na velikom jedru u kamenu, točnije, mramoru.
Profesorica vugrovečke škole, slikarica Verica Jadanec, također je odradila jednu lijepu radionicu u četvrtak, s osnovnoškolcima, i to po prvi put kašinske škole. Eto, na izložbi će se moći vidjeti jedan njihov lijep uradak – kašinski zmaj, o kojem ćemo, nadam se, čuti i priču koja se veže uz jednu lijepu legendu.”– izjavila je voditeljica likovnih susreta, povjesničarka umjetnosti – Sanda Bajzek.
Gđa. Sanda Bajzek uz to nam je ispričala i jedan, za nju, iznimno važan događaj.
Naime, kao 13-godišnjakinja, uz nekoliko svojih prijateljica, bavila se novinarstvom. U to vrijeme u Splitu je boravio naš poznati (tada već ud dobi preko 100 godina) Mirko Rački. Neko su ga vrijeme istraživale, pa i intervjuirale za Modru lastu, što je postalo najuspješniji članak mladih novinara u čitavoj Jugoslaviji!
Možda se i među nama krije neki budući profesionalni novinar ili čak kritičar… Čast nam je da smo i mi u ovoj mladoj dobi imali priliku intervjuirati velike umjetnike našega doba.
Osnovnoškolci stvaraju na likovnim susretima
Naša učiteljica likovne kulture Verica Jadanec s učenicima je izradila već spomenutog kašinskog zmaja, rođaka našeg Zmajčeka, a pod vodstvom učiteljice Adele Barbić, naši prijatelji su složili prekrasne jesenske košarice pomoću tehnike filcanja.
Župnik od dva metra
Mladu kiparicu Anu DIvković priupitali smo ju što ju je potaknulo da izradi dva metra visok kip našega župnika, a ona je rekla da je tu lutku izradila prvenstveno zbog same njegove slike i prilike, ali i teme – misnice. Smatrala ju je veoma zanimljivom i odlučila ju je istaknuti. Učinila sam ju 2 metra visokom kako bi ju ljudi vidjeli jer su to idealne proporcije za prostor u kojem se nalazi. Ove godine na koloniji je radila portret biskupa Gorskog, na što ju je župnik potaknuo…”
Ljepota je vječna radost
Keshaw Malla, poznati nepalski umjetnik smatra da kada si jako sretan, onda si poletan. To je univerzalno. Kada slikaš, ne mozeš naporno raditi ako nisi sretan. Tako da svaki put kada si sretan, pun si radosti i zato je za njega citat “Ljepota je vječna radost” definicija umjetnosti. Za djelo koje je nastalo na likovnim susretima kaže da je karakteristično za njegov uobičajeni stil. Njegova djela su apstraktna. Odlikuje ih mnoštvo crta, a čest su motiv lica u vrisku.
Stećci kao inspiracija
Almedina Cifrić, mlada umjetnica iz Bosne i Hercegovine, bavi se temom stećaka – srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika te smo s njom popričali o temi njezina interesa. Stećke imamo ovdje u Hrvatskoj, Bosi, Srbiji i općenito na cijelom Balkanu. Fascinira je kultura koja je gradila te veličanstvene nadgrobne spomenike iako nisu vjerovali u zagrobni život Njezini radovi rađeni su u folističkoj maniri i tu su negdje između folizma i ekspresionizma, u žestokom koloritu uglavnom na njima možemo vidjeti pojavu crvene, zelene, jakih kontrasta, a kompozicije su zasnovane na tim motivima stećaka. Za Vugrovec je izjavila da je ovdje jako lijepa očuvana priroda i da su ljudi jako prijatni te ju sve to oduševljava ovdje.
Drvo života
Upitali smo poznatu umjetnicu, Anu Jakić Divković, da nam objasni što je teže pri nastanku slikovnice – pisanje ili slikanje, budući da je ona ilustrirala slikovnice. Rekla nam je da su to dvije različite discipline. Pisanje je književna umjetnost, a ilustriranje je likovna umjetnost i teško je reći što je teže ili lakše. Svatko ima svoj dar kojeg upotrebljava na svoj način. Gđa. Jakić-Divković radi drvo života. To je biblijski motiv, dakle to je ono drvo koje je čovjeku zabranjeno doći i koje sadrži sve što je čovjeku potrebno i sve ono što se nalazi u osobi Isusa Krista. U njemu možemo naći sve što nam je potrebno i ne moramo se bojati nećemo žeđati niti gladovati. U Vugrovcu je inspirira sve! Svaki kutak Vugrovca ju inspirira i već godinama dolazi ovdje. Svaki put nešto novo otkriva i fantastično je. Toliko je zeleno, toliko je prirodno toliko je divno.
Gdin Kujundžić, keramičar pokazao nam je djelo koje je nastalo u sklopu likovnih susreta. Radi se o mozaiku koji s jedne strane prikazuje drvo života. Rekao je da je djelo ideja Ane jakić Divković, a on ugrađuje keramiku koja se lomi i zatim fugira. U Vugrovcu ga inspirira krajolik pa ljudi.
Vugrovečki slon
Gospodin Ng Bee dolazi iz Malezije,on je poznati malezijski umjetnik. Kao što je rekao, čest motiv su mu nosorozi. Prvi put je ovdje ,ali mislimo da se dobro uklopio. Njegova djela zaista su interesantna,kada ih čovjek gleda osjeća radost,također njegova djela uvijek su puna toplih boja. Bee je rekao da je umjetnost zaista vječna radost na ovome svijetu. Sve je već završeno,umjetnost je radost za sve ljude. U njoj uživaju zajedno.
Upitali smo ga o djelu koje je nastalo na koloniji i o njegovim dojmovima.
Prvi put sam ovdje i ovdje je zaista drugačije nego u mom rodnom kraju , ovdje svi umjetnici sve zajedno rade,okoliš me inspirirao da napravim nešto drugačije.
Često slikam nosoroge no ovdje sam se zbog drugačijeg okruženja odlučio napraviti nešto što se razlikuje od ostalih mojih slika. Ako usporediš nosoroga i slona , vrlo su različiti kao što je ovaj kraj različitiji od mog. Nosorozi pomalo nestaju zato hoću da svijet sazna koliko su nosorozi veličanstveni i važni.
Gospodin je zaista zanimljiv i srdačan,na kraju nas je čak i tražio za zajedničku fotografiju,naravno ostvarili smo mu želju. Voljeli bi smo ga susresti i sljedeće godine.
Priča u kamenu
Umjetnicu Nelu Horvat upoznali smo na koloniji već prošle godine kad nam je detaljno objasnila tehniku batik. To je tehnika koja se radi voskom na svili i ona je 2000. godine zaštićena kao nacionalno blago Indonezije. Za gđu. Horvat vugrovečki kraj je predivan, sve je inspirativno i sve se može naslikati. Dojam je ogroman, počevši od prirode. Sve jeinspirativno i sve je prekrasno. Dio svoje mladosti, dio svog života umjetnica je provela u Dalmaciji. Dalmaciju jako voli. Kamen je njezina inspiracija od samog početka. Imala je nedavno izložbu koja nosi naziv ,,Priča u kamenu“. To su detalji starog grada, šibenskog grada: stepenište, ulazi, tvrđava. Sve ono što je sačuvano od prošlog vremena.
Vježbali smo crtati objema rukama
Ankica Perge Karačić , naša poznata umjetnica koja je ove godine na koloniji predstavljala Njemačku, jer tamo živi i djeluje, nam je, prije nego što smo od nje uzeli izjavu pokazala jako zanimljive vježbe crtanja koje pridonose razvijanju obje strane mozga te smo se u njima i mi novinari okušali. Paralelno je crtala objema rukama te su tako nastali prekrasni crteži srca, leptira i ljudskoga lica.
Gđa Karačić je rekla da su njena djela nastala u Vugrovcu gotova te nam ih je pokazala. Radila je tradicionalnu nošnju ovih krajeva. Imala je model prema kojem je naslikala nevjerojatne slike. O Vugrovcu kaže da je vrlo brdovit i interesantan. Ona inače dolazi iz Iloka gdje su ravnice pa su je stoga još više svidjeli naši brežuljci. Kada smo ju pitali da s nama podijeli dojmove s o radionica s djecom hrvatskim iseljenicima u Rimu bila je jako iznenađena pitanjem i rekla je da joj je bilo predivno i da su i djeca bila oduševljena njenim dolaskom. I kada je došla opet sljedeće godine svi su je prepoznali jer im je to bilo jedno nezaboravno iskustvo.
Umjetnost je vani potreba, a u Hrvatskoj luksuz
U trenutku kad smo ga intervjuirali Mata CROata je radio na skulpturi jedrenjaka od kamena koji se vadi blizu marine kraj Trogira.
U Vugrovcu ga inspirira veliki prostor gdje će se skulptura uklopiti jer inače skulpture jedrenjaka traže prostor zato što ne vole skučene prostore. Jedra kod njega simboliziraju slobodu, prostranost, povezivanje i asocijaciju na nešto lijepo. Ljudi kada vide jedra pomisle na more, nadolazeće ljeto. Jedra su zapravo svjetski simbol koji je zanimljiv ljudima koji imaju i koji nemaju more. Još prije srednje škole Mate Turić nije znao što bi upisao. Predložili su mu da može otići na Brač u klesarsku školu i tako je zapravo sve krenulo. Nakon toga je upisao Akademiju i jednostavno je krenuo s temom jedra i to je postalo izazovno – da svako jedro bude drugačije. I tako ih sad stvara i imao je preko 30 samostalnih izložbi. Uskoro će izlagati u Beču. Ide u zemlje koje nemaju more i to je postalo hit.
Bilo je zanimljivo vidjeti Matu u ful opremi. Naime, dok brusi kamen, na licu ima masku koja ima ventilator. Tu masku ima zato što radi u kamenu i kada brusi jako se puno praši. Treba misliti na budućnost, da ne bi naštetilo plućima. Prašina nije štetna u malim količinama, ali u velikim količinama je. Jako je teško to zanimanje. Filteri su napravljeni od papira, pa ih treba često ispuhivati. Ako se često ispuhuju oni se raspadnu. Popričali smo s umetnikom i o zanimanju klesar koje lagano izmire. Naime, na Braču ove godine nijedan učenik nije upisao klesarsku školu prvi put u povijesti. A što se tiče umjetnosti, umjetnost je vani potreba, a u Hrvatskoj luksuz.
Razgovarati s umjetnicima bilo je prekrasno iskustvo i veselimo se i budućim susretima!
Nikolina Antić, Lara Marjanović, Josipa Butković, Lana Belan, Ana Tomašek, Magdalena Šturman, Martina Baltić, Ana Tomašek, Antonia Puškarić