Pozabiti se nemre kaj ima se rada

U školi u Kašini zablistao je prekrasan pano koji su učenici 3. A razreda uredili sa svojom učiteljicom Katarinom Hauer. On je kruna provođenja projekta „Pozabiti se ne mre kaj ima se rada“ u sklopu kojega učenici kroz raznovrsne aktivnosti proučavaju prošlost svoga kraja. Istraživanje zavičaja vezano je uz običaje, blagdane te istraživanje zavičajnoga blaga (šestinski kišobran, narodne nošnje i nakit, stari zanati, stare igračke i igre, običaji i narodna gatanja, običaji…). Učeničke terenske nastave u Muzej grada Zagreba te Muzej Prigorja također su vezane uz ovogodišnji projekt trećaša.

 

O ovom zanimljivom projektu odlučili smo popričati s njihovom učiteljicom Katarinom Hauer i samim učenicima.

 

Budući da u trećemu razredu program Prirode i društva određuje temu – zavičaj (u sadašnjosti i prošlosti), odlučili smo se na ovaj projekt ponajviše iz razloga što su Zagreb i okolica postali zavičaj mnogim obiteljima iz cijele Hrvatske. Ovim projektom učenici su naučili mnogo o prošlosti i običajima kraja u kojemu žive i time ga još više zavoljela. Učenici su u školu donijeli stare predmete i u posjet će nam doći bake i djedovi i ispričat će nam kako je to nekad izgledalo, kakvi su običaji bili u našem mjestu. Istraživalo se kojim obrtima su se bavili, čime su se služili za izradu različitih predmeta i donijeli su nam i dosta zidnjaka koji su prikazivali što se događalo. Zidnjaci su zidne vezene krpe  iz prošlosti koje su se stavljale na zid kada su bile svadbe ili kad su bile poklade umjesto slika. Mama Borščak donijela nam je žensku nošnju koju ćemo izložiti zajedno s muškom. Na kraju će učenici izlagati pred svojim roditeljima i imat će kratku prezentaciju o tome što su radili i naučili o svom zavičaju u prošlosti. Djeci je bila najzanimljivija izrada te tradicijske ogrlice koje se zove kraluš. Narodna nošnja im se također jako svidjela. I kad su crtali crkvu svetog Marka zgodan im je bio krov kojeg su ukrašavali. Učenici vole raditi timski i u paru i takav način rada im je najdraži. Učenici će na satima Hrvatskog jezika pisati izvješća, a nastali su i literarni radovi pod nazivom Blago mog zavičaja koje smo poslali na literarni natječaj „Mato Lovrak“.

Katarina Hauer

 

A što su o samom projektu rekli učenici

 

Što ti se najviše svidjelo tijekom projekta?

 

Najviše mi se svidjelo kada smo radili ogrlice kraluš. Radili smo stare stvari iz prošlosti i to je bilo super! (Lea Borščak)

 

 

Najviše mi se svidjelo kad smo na likovnom radili uzroke narodnih nošnji. Svidjele su mi se priče o Zagrebu iz prošlosti 

(Lucija Hrdetić)

 

Najviše mi se svidjelo kada smo na likovnom radili licitarska srca i kad smo učili o Gradecu i Kaptolu.

(Ines Budek)

 

Svidjelo mi se kad smo učili o najžešćem sukobu Gradeca i Kaptola.

(Lana Levak)

 

Projekt za cijele obitelji

 

Tijekom projekta, učenici su uživali u raznovrsnim sadržajima, s lakoćom usvajali gradivo, jačali samostalnost i samopouzdanje, razvijali organizacijske sposobnosti, a poseban je naglasak bio na praktičnome i istraživačkome radu u kojemu su učenici elemente nastavnoga programa konstantno produbljivali koristeći se različitim multimedijskim izvorima te uživali u pomoći roditelja, baka i djedova.

Cijela je obitelj s radošću sudjelovala u svim našim aktivnostima. Roditelji, bake i djedovi bili su stalni gosti u učionicama, a razredno ozračje bivalo je sve toplije sa svakom novom etapom projekta.

I zato sa zadovoljstvom možemo reći da je cilj našega projekta u potpunosti ostvaren – učenici su upoznali običaje svoga zavičaja, još više zavoljeli svoj zavičaj te naučili cijeniti rad predaka.

Najdraži dio projekta je onaj u kojemu smo oživjeli mnoge stare običaje i sad uživamo u njima.

 

„OBIČAJI U ŽIVOTU ČOVJEKA IZRAZ SU NJEGOVE TEŽNJE ZA VJEČNOŠĆU,  SPONA IZMEĐU  PROŠLOSTI,  SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI.”

Martin Saraga i Tin Pavlović

 

 

 

Komentari