Povodom Dana kruha, našu školu u Vugrovcu posjetio je don Marjan Marino Ninčević – docent i pročelnik Odjela za edukacijske znanosti i nastavničku naobrazbu na Hrvatskim studijima. Između ostalog, bio je i duhovnik zajednice Cenacolo u Jalkovnici gdje je pomagao ovisnicima da se bore s ovisnošću. Ovaj put došao nam je govoriti o svojoj misiji u Zambiji te smo s njime obavili kratak intervju.
Koji je bio Vaš povod odlaska u Zambiju?
U Zambiji poznajem velečasnog Borisa Dabu i u jednome razgovoru on me zamolio, ako mogu, da mu dođem pomoći. To je bio povod.
Opišite nam ukratko Zambiju kao zemlju.
Zambija je predivna zemlja s puno prirodnih fenomena. Najpoznatiji su Viktorijini slapovi, u zemlji je jako puno parkova… Ukratko, jedna prekrasna zemlja.
Kako to da su Zambijci navijali baš za našu reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu u Rusiji?
Svi su navijali za reprezentaciju jer u Zambiji svi poznaju velečasnog Dabu. On je tamo 35 godina, i svi preko njega poznaju Hrvatsku i znaju za nju.
Je li Vam bilo teško naučiti silozi jezik i govori li itko u zabačenim mjestima, koja ste posjetili, engleski?
U zabačenim mjestima se jako malo govori engleski, djeca tek ponešto znaju engleskog. Sve knjige su na engleskome, međutim učitelji to prevode na silozi jezik jer nije moguće tiskati knjige na 73 jezika, koliko jezika u Zambiji ima. Silozi nije jako kompliciran jezik. Osnove se brzo nauče.
Hvale je vrijedno što velečasni Dabo, između ostaloga, pomaže i inicira gradnju škola. Kako izgledaju škole u Zambiji? Koje predmeti se ondje uče?
Zidovi škola su od blata, s malo drveta. Pokrivene su uglavnom slamom ili najobičnijim limom, unutra nema nikakve dodatne opreme, osim poneka stara klupa ili stol. Ako je tako, to već onda puno znači. Rijetko imaju bilježnice ili olovke, dakle sve je zapravo prepušteno kreativnosti učitelja koji ih uči, i uglavnom, u tim osnovnim školama je po jedan učitelj koji ima otprilike oko 200 učenika u svim razredima. Predmeti su uglavnom oni koji se uče i kod nas u osnovnoj školi
Tko to sve financira?
Učitelje u osnovnim školama financira velečasni Dabo, odnosno dobri ljudi iz Hrvatske i svijeta koji pomažu.
Nastavljaju li učenici školovanje i nakon osnovne škole?
Za nastaviti školovanje nakon osnovne škole potrebno je naći stipendiju. Velečasni Dabo, kad nađe stipendiju, onda ju dadne jednome učeniku, koji je dobar u osnovnoj školi. A stipendija iznosi 100 eura godišnje. Na taj način oni nastave sa školovanjem, a svi bi željeli nastaviti – iako to, nažalost, nije za sve moguće.
Koje ste još daleke zemlje posjetili i jesu li u Zambiji najteži uvjeti za život?
Jesu, u Zambiji su najteži uvjeti za život… Bio sam na svim kontinentima svijeta, u Indiji, Latinskoj Americi, drugoj Americi, ali… doista, u Zambiji su najteži uvjeti.
Izjavili ste kako je budućnost Crkve u Africi. Što ste pod time mislili?
Budućnost Crkve u Africi… Pod time sam mislio na njihovu otvorenost prema evanđelju, radosno prihvaćanje evanđelja i radosno življenje. Oni su iskonski u sebi dobri, a kršćanstvo je plemenita religija, koja čovjeka uzdiže. Kaže se i da je čovjek slika Božja – uzdiže ga se u rang Božji. Oni onda na taj način jako prihvaćaju kršćanstvo, i žive kršćanstvo, iako je kršćanstvo tamo tek negdje oko 80 godina prisutno.
Nikolina Antić