Potpisujem ovu peticiju jer sam i sama prosvjetni djelatnik: već se 16 godina borim protiv nemoralne, nečasne pošasti koja nam uništava samopouzdanje, dokida osnovne uvjete rada, ponižava i ugnjetava dobro odgojenu a veliča i promiče neodgojenu djecu, koja svirepo pustoši na polju prosvjećivanja dok ne ostane kamen na kamenu – i koja kvalitetne i samosvjesne ljude istjeruje i iz njihove domovine – jer više nisu voljni mučki podnositi teror pod krinkom silom nametnute tolerancije i motta: NE TALASAJ! Sramim se svoje države, sramim se društva u kojem i kakvom nam odrastaju djeca, sramim se razine ne-svijesti na koju rulja ležerno pristaje, sramim se poniženja kojemu je izvrgnuta hrvatska prosvjeta – a koja već desetljećima kršćanski poslušno okreće i drugi obraz na pljuvačku zahvale za lojalnost!
Renata Budak Lovrić, prof.
U nastavku donosimo tekst iz 24 sata te poveznicu na kojoj možete potpisati peticiju.
Na svakom radnom mjestu radnik ima pravo na mir, red i poštovanje kako bi u najboljim mogućim uvjetima dao svoj maksimum.
Ovaj tekst je podrška hrvatskim učiteljima. Po završetku peticije poslat ću ovu peticiju Vladi, Saboru, predsjednici i Ministarstvu znanosti i obrazovanja te zainteresiranim medijima.
NE ZABORAVITE POTVRDITI SVOJ GLAS KLIKOM NA LINK KOJI ĆETE DOBITI NA SVOJ E-MAIL koji ovdje navedete jer bez toga glas neće biti zabilježen!
Samo učitelji nemaju pravo na mir, red i poštovanje na svom radnom mjestu, dok obavljaju najteži posao na svijetu. Umjesto da se fokusiraju samo na poučavanje i kako što bolje poučiti i približiti te pojasniti određeno znanje svojim učenicima, oni se moraju baviti nasiljem, trpjeti nasilje, štititi druge učenike od njega, a za to su im oduzeti baš svi učinkoviti instrumenti! Šalje li se vojska u rat goloruka?! Ne šalje se! Zašto ste onda učitelja ostavili samog i golorukog, oduzevši mu sve instrumente kojima može zaštititi i sebe i ostale učenike i mir tijekom poučavanja?! Sve pedagoške mjere koje su i dalje na raspolaganju su neučinkovite, učenicima smiješne i potpuno zastarjele, a o tromosti sustava da i ne govorimo!
Neiskusnoj i mladoj kolegici je, dok je polagala stručni ispit pred komisijom, učenik pljunuo u lice! Od straha da ne padne ispit, ali u totalnom šoku i ne znajući što da učini, jedino čega se ta dobra buduća prosvjetarska duša uspjela sjetiti, a da nije nasilno, bilo je nasmiješiti se i okrenuti drugi obraz te reći: “Hvala ti.”
Zamislite to trpjeti svakoga dana. Poznate bolesti učitelja su bolesti štitnjače. Sve više gledamo američki scenarij po našim školama i zbornicama, ljudi se truju tabletama za smirenje jer im baš nitko “ne može” ili ne želi pomoći. Svi šute i štite te neodgojene, drske i nasilne učenike. Primaju li učitelji milijune pa da je vrijedno razboljeti se zbog toga što netko nije htio odgojiti svoje dijete u Čovjeka i zbog toga što sustav štiti nasilnika po svaku cijenu, a žrtvu još i kažnjava?! Nema tog novca kojim se može kupiti izgubljeno zdravlje i zbog kojeg se ovo mora trpjeti!
Pitate se kako je reagirala komisija na ovom ispitu? Čestitali su joj rekavši da je postupila najbolje što je mogla i trebala! Ali učiteljica je bila uznemirena, ponižena i nezadovoljna takvim “rješenjem” problema. Krasan početak jedne ovako plemenite profesije, zar ne?! I onda se pitate zašto su učiteljima ubili idealizam?! Društvo ga je ubilo!
Zamišljam si suca kojem prvi dan na radnom mjestu netko pljuje u lice, a on mu mora na tome još ponizno zahvaliti. Zamišljam takvog liječnika, automehaničara, radnika u tvornici, trgovca, bankara i sve ostale.
Tko bi od njih to trpio?! Bi li odvjetnici to trpjeli?! Bi li suci?! Bi li general u vojsci?!
Ni u najgoroj noćnoj mori!
Stop bezobrazluku!
Stop nepoštovanju!
Stop drskosti! Stop neradu i neodgovornosti!
Stop nasilju pojedinca nad većinom, bile te žrtve učenici ili učitelji!
ZAHTIJEVAMO DA SVOJ POSAO OBAVLJAMO U MIRU I DA NAS SE ZAKONSKI ZAŠTITI DA NAS NITKO NEMA PRAVO OMETATI, NITI UZNEMIRAVATI NA RADNOM MJESTU!
ZAHTIJEVAMO DA SE NAPAD NA UČITELJA SMATRA NAPADOM NA SLUŽBENU OSOBU!
ZAHTIJEVAMO DA SE VRIJEĐANJE UČITELJA I SABOTIRANJE RADA UČITELJA TRETIRA KAO NAPAD NA SLUŽBENU OSOBU!
Jer nama se svaki trenutak našeg radnog dana SABOTIRA. MI SE BORIMO DA UOPĆE ODRADIMO ONO ZA ŠTO SMO PLAĆENI.
Potpišite ovu peticije čak i ako niste učitelj ako želite mirnu i sigurnu okolinu u školi svoga djeteta, a ne da zbog prezaštićenog nasilnika morate dijete prepuno trauma seliti u drugu školu pa ispada da se kažnjava žrtvu, a nagrađuje agresora! Dosta više te pokvarene logike i nepravde!!!
Svi moraju odgovarati za svoja (zlo)djela i snositi posljedice. Ako želimo djecu naučiti životu i pripremiti ih za odgovoran i svrhovit život, onda je vrijeme da ih od početka učimo ispravno i da od prvoga dana znaju jasne granice dobra i zla te da uz svako svoje pravo, imaju i jasne dužnosti i odgovornosti!
Članak 55. Ustava Republike Hrvatske kaže:
Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.
Učitelji svakoga dana bivaju sabotirani u svom radu! Ne mogu održati nastavni sat, niti ostavariti ciljeve sata za koji su se pripremali zbog neljudskih sabotaža, podvala, bezobrazluka, dovikivanja, dobacivanja, prekidanja svake rečenice, neljudskog divljanja svih ili pojedinih učenika, a o uplitanju i roditelja i učenika u rad učitelja te o prosuđivanju o njegovom radu da i ne govorimo!
Članak 35. Ustava Republike Hrvatske kaže:
Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.
Svakodnevno se i u osnovnim i u srednjim školama ciljano i namjerno učiteljima narušava dostojanstvo, ugled i čast! A oni su na sve to dužni šutjeti jer instrumente sankcioniranja im je sustav oduzeo i sada im se ruga i sustav i takvi problematični učenici, a sve češće i sami roditelji!
Članak 38. Ustava Republike Hrvatske kaže:
Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.
Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.
Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji.
Jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Jamči se pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo.
I ovo pravo se učiteljima uskraćuje jer nemaju pravo javno izgovoriti istinu o onome što svakoga dana trpe, a pogotovo imena onih koji im rade stravične agresije. Ameriku nekada nismo mogli niti zamisliti. Sada živimo njihov scenarij. Još nam samo nedostaje oružje u školama, ali i toga smo se imali prilike nagledati i nauživati i bit će toga sve više ako se ovaj nakaradni sustav ne promijeni.
Ravnatelji učiteljima govore “trpite, vi ste profesionalci, vi to možete”, ali zar profesionalac mora biti ovako ponižavan?! Zar se profesionalizam time dokazuje?! Zar itko na svom radnom mjestu mora trpjeti drskost, nemar, nered, nasilje, bezobrazluk i boriti se da uopće odradi ono za što je plaćen?! Dosta je bilo! Nema te “profesionalnosti” u čije ime se ovo smije i mora tolerirati uopće, gurati pod tepih, a kamoli trpjeti!
Ako želimo kvalitetnije školstvo, prvo moramo za to napraviti uvjete reda, mira i poštovanja! Bez tog osnovnog preduvjeta za rad i učitelja i učenika, nikakva površna reforma programa neće nam donijeti željeni rezultat i napredno društvo kakvo želimo, zaslužujemo i možemo imati!
Bernarda Jug
Ako se slažete s pročitanim, molimo Vas da potpišete peticiju na sljedećoj poveznici: