Nakon desetominutnog kašnjenja, uzrokovanog podsmijesima crvenog svjetla na apsolutno svakom semaforu, knjižničarka me ljubazno otpratila do prostorije u kojoj će se održati svečana dodjela nagrada autorima najljepših ljubavnih pisama 2019.
Uzgred budi rečeno, već u 18:10 jedinog mjesta mogao si naći na plafonu – iako je moja profesorica i mentorica Renata Budak Lovrić dogovorila da se svečanost odgodi za kakvih petnaest minuta (dakle, da počne u 18:15), a Ivan Babić, književnik i predsjednik stručnog povjerenstva Natječaja, već se neko vrijeme (vjerojatno ni ne stajući da uzme zraka) veselio što broj natjecatelja na 6. natječaju za najljepše ljubavno pismo ne stagnira. Ove godine je, saznala sam, primljeno čak 135 pisama, dok ih je prošle u konkurenciji bilo gotovo upola manje; njih tek 66.
SUZNE OČI – PUNA SRCA
Nakon par minuta stigla je i profesorica, a nedugo zatim i profesor Krunoslav Pavlic, koji se ljubazno odazvao pozivu. Uskoro sam, s prvom nagradom, stigla na red. Činio se moj „nastup“ dovoljno dugim da sam svako-toliko dizala glavu kako bih se uvjerila da nitko nije zaspao. I nije; razveselila sam se zamišljenim pogledima i suznim očima. Potom mi je uručena nagrada – i bez kakva komentara žirija vratila na svoje mjesto.
Kad je prvo „poluvrijeme“ završilo i na red su došli radovi odraslih, žiri je već bio dovoljno „ufuran“ pa su počeli dijeliti ozbiljnije komentare i komplimente, ispričavajući se na bezobrazluku i drskošću – jer nisu dali povratne informacije mladima.
TOPILI SMO SE OD LJUBAVI
Profesor Krunoslav kupio je profesorici i meni čokoladu (kad je uopće izašao?!) pa se nismo jedino mi topili od toplote ljudskih srca te manjka kisika koji nam je žiri svojim odužim monolozima uskraćivao.
Bilo je zaista mnogo lijepih radova, kako nagrađenih, tako i pohvaljenih. Bilo je starijih autora, ljubavnih pisama iz starijeg „vremena“ (kao npr. onog iz doba Nikole Tesle), a pročitano je i jedno veoma duhovito pismo supruge ljepšoj polovici u Njemačkoj, koja ističe: “Čuvaj pare!“
Potrajalo je ovo svojevrsno slavlje odista dugo, negdje do 20:30. Bilo mi je zadovoljstvo ponovno sudjelovati na Natječaju – i vjerujem da ću se ponovno pojaviti i sljedeće godine.
Nikolina Antić