Članovi Dramske družine iz Vugrovca su 30. ožujka 2019. sunčanu subotu proveli usavršavajući se na terenu sa svojom voditeljicom Renatom Budak Lovrić. Zamijenivši uobičajeni prostor gledališta prostorima inače nedostupnima uživatelju kazališne umjetnosti, posjet Hrvatskom narodnom kazalištu dobio je potpuno novu dimenziju. Naime, u sklopu hvalevrijednog organiziranog razgledavanja Kazališta s glumcima Drame HNK, poznatog kao „Tajna povijest Kazališta“, mladi glumci amateri iz Vugrovca su se u gotovo dva sata razgledavanja mogli legalno ušuljati u sve zakutke zapozorja, pa i više od toga.
Zapozorju skloni
Pod krilaticom „Upoznajte HNK s njegove skrivene strane“ dvije subote mjesečno već se nekoliko godina zaredom organizira obilazak kazališne zgrade, koji obično traje sat vremena. Prvi obilazak zgrade HNK-a je bio održan 8. studenoga 2014. Obilasci su posebno osmišljeni prema scenariju Ive Sile, a kao vodiči sudjeluju glumci Drame HNK u Zagrebu. Razgledavanje počinje u puni sat, u periodu 11 – 16 sati, a svaki od vodiča-glumaca priča neku od priča iz bogate prošlosti naše najveće nacionalne kazališne kuće. Neuobičajena šetnja zainteresirane posjetitelje vodi skrivenim hodnicima i pothodnicima, tajnim tunelima, skreće u svečane lože, garderobe i baletne dvorane, ali i u prostore ispod dasaka koje život znače – a koji skrivaju pravu riznicu rekvizita, alata, pomagala, moćnih i pomalo zastarjelih mehanizama, koji ipak još uvijek ustrajno odrađuju svoj posao. Brojna zavojita patinom obojena metalna stubišta svjedoče o višegodišnjem (višestoljetnom!) cirkuliranju ljudi, a dotrajale ali slikovite stražnje i podzemne prostorije odišu duhom proživljenih sudbina. Posjetitelj ne može a da se ne osjeća počašćeno ponizan boraveći ondje.
Užici se ne mjere utrošenim minutama
Naš vodič-glumac je većini (nažalost – samo) poznat po svojoj posljednjoj ulozi u popularnom serijalu Crno-bijeli svijet kao Dominik, Žacov i Kipin očuh, iako iza sebe ima bogatu riznicu upečatljivih kazališnih, filmskih i televizijskih uloga.
Jedan od dobitnih faktora koji utječu na doživljaj prilikom sudjelovanja u ovom organiziranom obilasku HNK-a jest i faktor iznenađenja – jer do početka obilaska ne znate koji od glumaca će vam biti vodič. Franjo Kuhar je član Drame Hrvatskog narodnog kazališta od 1994. godine i dramski je prvak, a njegova je bogata glumačka karijera protkana brojnim uglednim nagradama i priznanjima.
Kao vodič naše znatiželjne i nezasitne skupine posjetitelja raznih uzrasta odista se iskazao jer je svojim žarom, iskustvom te zanimljivim i živopisnim crticama iz povijesti i svakodnevice kazališnoga života održavao našu pozornost gotovo dva sata, čime je pokazao i da se užici ne smiju mjeriti brojem utrošenih minuta – no mi smo mu na tolikoj susretljivosti bili iskreno zahvalni.
Kazališne tajne
Iako je naša tura, jedna od triju održanih toga dana, bila nazvana „Iza scene“, posredovanjem našega vodiča-glumca prošetali smo skrivenim prostorima, razgovarali s ljudima koje smo ondje zatekli i čuli autentične priče i svjedočanstva koji su nadilazili zamišljenu koncepciju spomenute ture. Mogli bismo reći da smo imali sreće. Naime, od uvodne priče o dvjestotinjak vrijednih Šestinčanki i Šestinčana koji su pijucima i lopatama započeli na tadašnjem prostoru sajmišta kopati temelje za novo kazalište 22. svibnja 1894. pa do dovršetka radova 1. listopada 1895. prošlo je manje od godinu i pol, a naše je kretanje od scene do prostora ispod, iza i iznad scene te podzemnim hodnikom – ispod tzv. Zelenog vala – i daleko izvan scene neprekinuto trajalo i nadograđivalo se sve novim i interesantnijim detaljima. Među posebnije trenutke svakako treba uvrstiti boravak ispod scene u prostoru tzv. propadališta ili ispod mehanizma kojim se središnji dio scene može kružno okretati, zatim u skučenom prostoru od poda do stropa ispunjenom policama pretrpanim cipelama kazališnih umjetnika, koje nose imena bivših i sadašnjih „vlasnika“.
Prostorije u kojima se pohranjuju i čuvaju kostimi nisu nikoga ostavile ravnodušnim, a nakon krojačnice, vlasuljarnice, carske i svečanih loža, carskog wc-a, baletne dvorane te garderoba za glumce na kraju smo imali i privilegij iz visine, iz perspektive riggera, promatrati delikatan proces podizanja i postavljanja dijelova teške scenografije, i to ručno pomoću istih onih tehnika i pomagala kojima su to isto činili scenski radnici u prošlom i pretprošlom stoljeću.
Nova dimenzija avanture
Ukratko, ovu nesvakidašnju avanturu bismo svakome rado preporučili – jer osim novih iskustava i doživljaja ona donosi i nove susrete i moguća poznanstva, i to ne samo s onim ljudima čija lica nepogrešivo prepoznajemo iz medija – nego prvenstveno s ljudima čiji je život na ovaj ili onaj način neraskidivo vezan uz kazalište.
Renata Budak Lovrić