Mi učenici osmih razreda ovaj mjesec smo u sklopu nastave Hrvatskoga jezika imali zanimljive projekte. Pisali smo o svojim budućim zanimanjima jer trebamo razmisliti o srednjim školama koje ćemo upisati. Zadatak je bio pronaći osobu koja se bavi našim budućim željenim zanimanjem i intervjuirati je te saznati nešto više o samome zanimanju i o školovanju koje je potrebno kako bismo to i postali. Upoznali smo razna zanimljiva zanimanja. Mislim da je to pomoglo onima neodlučnima u promišljanju o budućnosti i odlukama koje nas čekaju. Ja sam intervjuirala buduću novinarku Petru Sokolić koja studira na Fakultetu političkih znanosti. Naša voditeljica novinarske skupine pomogla mi je da s njome skupim u kontakt. U nastavku je intervju s Petrom.
INTERVJU S BUDUĆOM NOVINARKOM
Poslušajte srce i upišite ono čemu vas najviše vodi.
Što te potaknulo da upišeš Fakultet političkih znanosti i baviš se novinarstvom?
Novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti sam upisala zbog želje koja me je vodila još od srednje škole. S obzirom na to da sam se novinarstvom počela baviti još u osnovnoj školi, naposljetku sam upisala umjetničku školu gdje smo se i bavili novinarstvom. Moja odluka oko upisa ovog fakulteta je bila vrlo jednostavna – znala sam što želim i težila sam prema tome kroz cijelo srednjoškolsko obrazovanje uz niz prepreka koje su mi se nalazile na tom putu.
Postoje li neki smjerovi na fakultetu ili svaki novinar nakon završetka može birati hoće li raditi na radiju, pisati tekstove ili biti televizijski novinar? Ako da, koliko se ti smjerovi razlikuju te koji si ti smjer odabrala i zašto?
Na Fakultetu političkih znanosti postoje smjerovi za koje se studenti opredjeljuju na trećoj godini preddiplomskog studija. Znači, prve dvije godine svi pohađamo iste obavezne i djelomično iste izborne kolegije, a pri upisu na treću godinu biramo dva smjera od mogućih pet. Ti smjerovi su: Radio, Televizija, Tisak, PR tj. Odnosi s javnošću i Novi mediji. Bez obzira na ta opredjeljenja, studenti nakon završenog preddiplomskog studija još uvijek nisu ograničeni raditi u ovim smjerovima koje su izabrali na trećoj godini. Naprotiv, spektar djelatnosti i različitih područja novinarstva im je još uvijek široko otvoren, samo je razlika u tome da će biti više obučeni u onim smjerovima koje su prethodno odabrali. Ti smjerovi koliko su međusobno različiti, toliko su i isti. Postoje zaista razne grane novinarstva, ali svi imaju zajednički cilj – zadovoljiti potrebe javnosti i publike te informirati istu. Posebno zanimljivo je da pisanje, koje svi najviše povezuju s tiskanim medijima, je i više no potrebno u apsolutno svakoj grani novinarstva jer bilo kakav sadržaj poput članka, radijske emisije ili televizijskog priloga kreće od predprodukcijskog dijela, a to je upravo raspisivanje priče i ideje koju želimo realizirati u obliku nekog medijskog sadržaja. Tako da je to samo jedna od karakteristika zašto su svi ovi smjerovi međusobno povezani, bez obzira na to što se radi o različitoj distribuciji sadržaja. Ja još uvijek nisam odabrala smjer jer sam trenutno druga godina studija tako da me to čeka pri upisu na treću godinu. Međutim, već sada znam da želim upisati smjer Televizije i Novih medija. Razmišljam o odabiru ovih smjerova još od kada sam upisala fakultet i došla sam do zaključka da se trenutno najviše vidim u proizvodnji televizijskog sadržaja, ali i novih medija koji obuhvaćaju kreiranje sadržaja na društvenim mrežama.
Kada si napisala prvi članak, kako je to izgledalo i koja je bila tema?
Baš prvog članka se ne sjećam jer je to bilo prije nekih 7 godina u osnovnoj školi. No, mogu izdvojiti prvi članak kojeg sam napisala u srednjoj školi, tek kada sam se priključila novinarskoj sekciji. Sjećam se da sam dobila temu o cyberbullyingu te da mi je tadašnja mentorica Marina Kanceljak puno pomogla i dala mi potrebne materijale u obliku knjiga. Bila sam jako zbunjena jer nisam znala što znače neki termini poput nadnaslova, podnaslova, međunaslova, leada i sl.. Međutim, sjećam se da sam se zaista potrudila oko tog članka, iskoristila sam dobivene materijale na najbolji mogući način i uz manje korekcije od strane mentorice, uspješno napisala svoj prvi članak u srednjoj školi koji je zatim odmah izašao i u zagorskim digitalnim novinama Zagorje Internationala.
Išla si u srednju školu Škola za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću u Zaboku. Kako to da si se baš odlučila za ovaj fakultet, odnosno je li ti ta srednja škola pomogla pri tome?
Moja odluka oko fakulteta je bila zaista jednostavna kao što mi je bila i jednostavna odluka oko upisa srednje strukovne škole. Još u osnovnoj školi sam se počela baviti novinarstvom, ali više umjetničkom fotografijom koja je zaslužna zašto sam upisala Školu za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću u Zaboku. Fotografija je bila moja prva velika ljubav, ali sam tijekom srednjoškolskog obrazovanja shvatila da mi srce više vuče nekom obliku društvene djelatnosti kao što je novinarstvo. Tako da mi je srednja škola uvelike pomogla pri izboru fakulteta jer sam zahvaljujući njoj pronašla ono što me zanima i čime se želim baviti u životu. Pomogla mi je kroz razne projekte, aktivnosti, natjecanja i smotre gdje sam shvatila da radom i trudom uvijek mogu postići bolje i napraviti veći napredak u odnosu na prije, a to je ono što želim u životu – želim konstantno rasti i nikada ne prestajati napredovati.
Možeš li nam ispričati nešto o listu Tabula nova za koji si pisala u srednjoj i podijeliti s nama kako ti je bilo biti glavna urednica lista?
Srednjoškolski list Tabula nova mi je apsolutno najljepši projekt kojeg sam ikada radila. Radi se o listu koji razbija granice ‘normalne’, odnosno progovara o nekim tabu temama koje možda naše današnje društvo ne odobrava. Naravno da smo obrađivali i razne druge teme koje su se doticale kulture, sporta i slično, ali nam je uvijek glavna tema broja bila neka „boom“ tema koja je uvijek predstavljala dvosjekli mač – to je zato jer će se čitateljima ili jako svidjeti tema i tekstovi ili neće uopće, nije postojala zlatna sredina. No, mislim da su nas upravo takve teme i brojevi izdvajali od drugih te da smo na taj način naučili bolje promišljati o različitosti stavova i karaktera ljudi općenito. Kada sam postala glavna urednica lista, od početka sam bila svjesna količine odgovornosti koju nosim na leđima tako da sam takav stav i zauzela od samog početka. Koordinirala sam grupu malo više od 20-ak učenika kojima sam pomagala odabiru tema i sugovornika, pisanju tekstova, završnim korekcijama i slično. Svi projekti i aktivnosti u kojima sam sudjelovala su me naučili velikoj organiziranosti i koordinaciji, tako da sam to mogla primijeniti kada sam bila glavna urednica. Ne mogu reći da mi je bilo lako, kao što nije bilo lako i drugim učenicima, ali mi je završni rezultat tog lista izbrisao sva neugodna i ružna sjećanja pri samom nastanku istog.
Koje su lijepe strane, a koji možda nedostaci zanimanja novinar?
Citirala bih jednog profesora s fakulteta koji je izjavio: „Novinarstvo je 75% dosadno i monotono, a 25% nevjerojatno uzbudljivo i prezanimljivo.“ U potpunosti bih se složila s ovom izjavom jer lijepe strane novinarstva su odlasci na terene gdje doživite pojedine trenutke koje ne možete doživjeti dok gledate vijesti na malim ekranima ili čitate sitna slova u novinama i na portalima. Takvi doživljaji ostaju i pamte se za cijeli život, kao i neki tekstovi te sugovornici koji su sjedili ispred nas tijekom nekog intervjua. U svakom slučaju, postoji zaista puno lijepih stvari u ovom zanimanju, a osim ovih navedenih, novinari svojim utjecajem i sadržajem mogu promijeniti hrpu loših stvari u društvu, politici, svijetu… Samo je potrebno iskoristiti to na pravilan način, bez da se krše zakoni ili etički kodeksi. Nedostatke bih svakako svrstala među ovih 75% što je naveo moj profesor. To obuhvaća rad na računalu koji nekada zna potrajati satima i danima bez ikakvog terena – sve ovisi o razvoju situacije i aktualnih događaja. Osim toga, svakako bih kao nedostatak navela i nedorečeno radno vrijeme. Novinari nemaju radno vrijeme. Smatram da je to jedna od stvari koju bi trebao znati svaki učenik ili student kod odabira ovog zanimanja jer radno vrijeme kao takvo u novinarstvu ne postoji. Događaji se ne mogu predvidjeti tako da su novinari uvijek ti koji moraju dati sve od sebe da čim prije dođu na mjesto događaja, vrate se u redakciju i izbace vam najnoviju i aktualnu vijest – prije svih drugih konkurentskih medija. To je užasno teško i komplicirano tako da se u dosta slučajeva slobodni dani, koje novinari imaju u svojem poslu, samo tako pretvore u radne dane.
Koliko dugo radiš na jednom članku, npr. istraživačkom i što te najviše motivira dok pišeš?
Vremenski period koji mi je potreban za pisanje istraživačkog članka je nepredvidiv. O njemu ovisi puno faktora kao što je pronalazak sugovornika, dogovor za izjavu s tim sugovornicima sa kojima nekada ne možemo dogovoriti termin zbog različitih oblika obaveza i slično. No, otprilike mi je za takav oblik članka potrebno nekoliko dana do tjedan, svakako. Najviše me motivira reakcija javnosti i publike koji predstavljaju i moj glavni cilj pisanja. Njihova reakcija i feedback mi je jako bitan u daljnjem stvaranju jer na temelju toga mogu procijeniti koje su mi greške i na njima dodatno poraditi.
Iako studiraš, već si zaposlena na dva portala. O kojim portalima se radi i kako točno izgledaju tvoja zaduženja na tim portalima?
Od ljeta 2020. godine sam službeno zaposlena kao urednik/novinar na portalima Teen385 i Mojfaks.com. Teen385 je portal koji je usmjeren na mlađu publiku i ciljanu skupinu poput srednjoškolaca, dok je Mojfaks.com usmjeren za studente, kao što i sam naziv govori. Moja zaduženja su, naravno, u obliku pisanja tekstova i smišljanja tema. Nekada nemam inspiracije za teme pa mi u tome uvijek pomognu i urednici tih portala. Čujemo se gotovo na dnevnoj bazi gdje dogovaramo teme po tjedan dana unaprijed, šaljem im gotove tekstove, raspravljamo o greškama u tekstu koje ubuduće moram popraviti i izbjeći, komentiramo čitanost pojedinog članka i na temelju čitanosti donosimo zaključak je li ta tema bila dovoljno dobra ili ne. U svakom slučaju, s obzirom na rad od kuće, odlično funkcioniramo i imamo odličnu komunikaciju tako da su očekivanja s moje strane ispunjena.
Jesi li kao dijete razmišljala da ćeš biti novinarka i da će to biti tvoje zanimanje?
Ne, nisam uopće kao dijete razmišljala da ću jednog dana raditi u nekom određenom mediju te da ću studirati novinarstvo. Svako dijete ima neke želje i vizije kako se vidi u budućnosti, ali ja to nisam imala. Znam da zvuči glupo, ali sam oduvijek bila jako društvena i otvorena, voljela sam hrpetinu različitih stvari i nisam se mogla odlučiti ili zamisliti u jednoj od tih ‘stvari’ koje sam voljela. Sada kada razmišljam, mislim da je tako i bolje jer sam pustila da me život i interesi odvedu u nekom xy smjeru kojemu se nisam nadala. Upravo zato mogu reći da nemam nekih neostvarenih ciljeva iz djetinjstva, jer si ih tada nisam niti postavila.
Vidjela sam da si sudjelovala na LiDraNu i Novigradskom proljeću te raznim natječajima i da si postigla mnoge uspjehe. Čestitam! Kako je sudjelovanje na natjecanjima utjecalo na tvoju ljubav prema novinarstvu i što najviše pamtiš s tih smotri i natjecanja?
Hvala na lijepim riječima. Sva natjecanja, aktivnosti i smotre na kojim sam sudjelovala, u različitim oblicima, su ostavila ogroman utisak u mojem životu, pa tako i u novinarstvu. Ostavila su mi veliki utisak zbog količine iskustava koje pamtim i na kojima sam učila, količine uspjeha koje sam postigla, ali i količine ljudi koje sam imala prilike upoznati. Najviše pamtim kavu na kojoj sam bila s jednim od članova povjerenstva državne smotre Lidrana, Nevenom Kepeskim. Radi se o nekadašnjem glavnom uredniku časopisa OK! i današnjem uredniku Modre Laste. Radi se o iznimno pametnom i inteligentnom čovjeku i novinaru čije druženje na toj spontanoj kavi mi je ostavilo najljepši utisak – upravo zato jer smo pričali o stvarima kojima se bavimo, a koje nas ujedno i istinski vesele. Bila mi je čast razgovarati s njim.
Napisala si puno članaka. Koji ti je najdraži i zašto?
Jako mi je žao, ali ne mogu odgovoriti na ovo pitanje. Svi članci su mi uvijek bili podjednako dragi, pogotovo kada znam koliko vremena, rada i truda je uloženo u njih. Tako da zaista, nakon dugog razmišljanja oko ovog pitanja, ne bih mogla izdvojiti niti jedan!
Za kraj… Što bi poručila nama koji još ne znamo što bismo i razmišljamo o novinarstvu kao opciji? Možda neka poruka za buduće novinare? Koju školu je najbolje upisati ako se želimo baviti novinarstvom?
Željela bih poručiti svima koji su zbunjeni i još uvijek ne znaju svoj konačan izbor – upišite ono ka čemu vas srce najviše vodi! Ne razum, ne bilo tko drugi, već najviše srce. Nemojte previše razmišljati i analizirati oko stvari kao što su npr. trebam li upisati gimnaziju zbog upisa na fakultet, sramim se upisati trogodišnju strukovnu školu, ne želim upisati gimnaziju jer neću imati struke itd… Poslušajte srce i upišite ono čemu vas najviše vodi. Mene je ljubav prema fotografiji odvela u umjetničku strukovnu školu, a upravo ta škola mi je stvorila ljubav prema novinarstvu i odvukla me na studij novinarstva. Danas sam sretna i ispunjena upravo zato jer sam se vodila srcem i da mogu vratiti vrijeme, ne bih ništa mijenjala.
Za one koji razmišljaju o novinarstvu – još jednom ponavljam, ako vam se to zaista sviđa, ako volite pisati i ako ste spremni na uspone, padove, prepreke i raznorazne izazove, onda je to definitivno smjer za vas! Prije svega, dobro se raspitajte o svakom smjer, ne samo o novinarstvu. Raspitajte se od ljudi koji su već nekoliko godina u toj branši jer će vam upravo ta iskustva iz prve ruke najviše pomoći pri vašoj odluci. Nemojte se ustručavati pitati, ja prva stojim na raspolaganju ako nekoga detaljnije zanima novinarstvo. Što se tiče srednje škole, ako se želite baviti novinarstvom, možete upisati i srednju strukovnu školu poput moje, ali možete upisati i gimnaziju! Mogućnosti su zaista različite jer s ove obje škole možete upisati studij novinarstva. Ako ne želite upisivati fakultet, onda je u tom slučaju možda bolje upisati strukovnu školu sličnu mojoj i tamo se angažirati u svim mogućim aktivnostima i projektima jer ćete na taj način najbolje naučiti. Zapamtite, novinarstvo nije samo sjedenje za računalom – situacije koje doživite, kako biste došli do informacija, ostavljaju trajan i neizbrisiv trag zadovoljstva i sreće.
Lana Jurišić