Kašina prema najnovijem popisu stanovništva broji 1434 stanovnika, a ipak za razliku od nekih manjih i manje naseljenih naselja koje ga imaju, ona nema svoj trg.
Mnogo ljudi smatra da je Kašina kao bivše središte Prigorja zaslužila imati trg, a jedan od razloga je i njezin položaj, budući da kroz nju prođe velik broj hodočasnika na putu prema Mariji Bistrici. Nedavno se na društvenim mrežama pokrenula ta tema. Poželjeli smo saznati nešto više o toj temi i kao sugovornika smo izabrali našeg sumještanina koji je ovu temu i pokrenuo, a to je Ivan Dokša. U razgovoru nam je rekao puno o ovoj temi, a popričali smo i o njegovim ostalim planovima za Kašinu.
DRAGULJ NA TANJURU
Rodom ste iz Kašine i ona vam je u srcu. Kako biste ukratko predstavili svoje rodno mjesto nekome tko ga nikad nije posjetio u nekoliko rečenica?
Rođen sam u Zajčevoj ulici u gradu Zagrebu čiji je i Kašina sastavni dio, što često volim isticati jer mnogi stanovnici glavnog grada, metropole zapravo niti ne znaju za nas, niti znaju da je Kašina sastavni dio Grada Zagreba a ujedno i jedno od njegovih najstarijih naselja. A kada bih trebao predstaviti Kašinu u par rečenica, svakako bih upotrijebio izjavu gospodina Antuna Krešića. Antun Krešić je akademski slikar koji je sam svojedobno stanovao u Kašini i imao ovdje nekretninu. On se sada odselio i nije više tu, ali svakako bih upotrijebio te njegove riječi. On je rekao: ,,Kašina je dragulj na tanjuru; koji se uvijek jednako svijetli i blješće, u njoj je sve drugačije, drugačiji ljudi. Ljepša trava i ljepše lišće, što i u najvećoj magli u suncu blješće.“
Smatrate li da je Kašina zapostavljena što se tiče ulaganja u nju i zaslužuje li više?
Naravno da smatram da je Kašina zapostavljena što se tiče ulaganja u nju, ali jednako tako mislim i da je cijela četvrt, GČ Sesvete zapostavljena od strane Grada Zagreba. Imamo veliki problem, zapravo u tome što ljudi ne shvaćaju prilikom glasanja kome bi trebali dati svoj glas i koga bi trebali poduprijeti. Mahom izbore dobivaju stranke i njihovi kandidati, a to zapravo za nas znači gubitak, jer ljudi glasaju za stranke, a ne za pojedince iz svojeg kraja, koji bi mogli donijeti nekakve promjene, jer u takvom sustavu, odnosno načinu kojim se upravlja Gradom Zagrebom, mi ne možemo ništa. Vijeća nemaju nikakve ovlasti, a svi razvojni projekti donose se u Skupštini Grada u kojem mi iz Kašine, ali i iz cijelih Sesveta imamo samo jednog predstavnika. Zamislite, sto tisuća stanovnika Sesveta predstavlja samo jedan skupštinar, a to je u ovom slučaju gospodin Marijan Tomurad. Dakle, da bismo imali nekakve pomake koji bi bili vidljivi, morali bismo kao najveća najmnogoljudnija četvrt, imati znatno više svojih predstavnika u tom predstavničkom tijelu, odnosno u Skupštini Grada. Već sam rekao da se u njoj donose sve odluke koje blagoslivlja naravno i gradonačelnik, ali tamo se odlučuje o svemu, pa i o tome kako će, i što će biti s Kašinom i u Kašini.
IDEJA STARA DESETLJEĆIMA
Još prije više od 30 godina postojala je inicijativa za trg u Kašini. Zašto je to tada zaustavljeno?
Da, ideja oko izgradnje središnjeg trga, kako vi kažete, postojala je i prije trideset godina. Naime tada je moj otac bio predsjednik MZ Kašina i predsjednik Savjeta mjesnih zajednica Sesvete (što je ekvivalent današnjeg VGČ-a), a iste su ukinute 1993. Tada je postojao privatni investitor koji je želio izgraditi poslovne objekte. Već tada je on prepoznao potencijal Kašine, u ono vrijeme, za one države i prepoznao je taj potencijal te je želio izgraditi petnaest poslovnih objekata i nekakav središnji trg koji bi se i u tom sklopu projekata izgradio. Međutim tada su se ondašnje generacije Kašinčana pobunile da što će njima takvo nešto, što će njima poslovni prostori, oni su zapravo bili dovoljni sami sebi. Nažalost to vidimo i danas, i danas neki naši sumještani zapravo kao da se suprotstavljaju razvitku i napretku i kao da žele da ostanemo mjesto koje zapravo stagnira i mjesto koje se ne razvija. Mi stojimo na mjestu, može se reći od 94. godine. Zapravo se ništa značajno u našoj Kašini nije napravilo, mahom su se radile te neke male komunalne akcije, a većih projekata uopće nije bilo.
Inicijator ste ideje da Kašina treba dobiti središnji trg. Zašto to smatrate i gdje bi se on nalazio?
Tako je, istina je. Inicijator sam ideje da Kašina treba imati središnji trg. Po mojoj zamisli taj trg bi se nalazio između novog puta i društvenog doma Kašina, odnosno prostora mjesne samouprave i liječničke i stomatološke ordinacije, odnosno na mjestu gdje su već koncentrirani svi važniji javni servisi. Smatram da Kašina treba imati glavni, odnosno centralni trg iz razloga jer je Kašina mjesto kroz koje prolaze mnogi ljudi, prvenstveno brojni hodočasnici. Milijun hodočasnika godišnje posjećuje, odnosno hodočasti, u Mariju Bistricu koja je glavno nacionalno svetište. Također, zbog svojeg povijesnog značaja Kašina zaslužuje imati centralni trg jer je to nekoć bilo trgovačko i obrtničko središte, te je bila centar Prigorja. Sve bitnije stvari i važnije stvari u Prigorju su se odvijale u Kašini. Nekada ste u Kašini imali i sajam, a ne u Sesvetama. Sajam se nalazio u donjoj strani, kad se od Sesveta ulazi u Kašinu i zato će vam stari Kašinčani iz tog dijela i danas kad ih pitate gdje žive odgovoriti da žive na Sejmišću. Upravo iz tog razloga, jer se tamo odvijao sajam, a ne u Sesvetama, Kašina je bila puno značajnije mjesto nego što su bile Sesvete. Naravno to što govorim odnosi se na rane 1900-te i kraj 1800-tih godina. U Kašini ste 1900-tih godina, npr. 1910. mogli kupiti sve, od igle do lokomotive, tu su tu bile brojne trgovačke radnje. Tu ste mogli popraviti cipele, tu ste mogli kuglati, imali ste dvije mesnice, imali ste policijsku stanicu. Zapravo Kašina je bila značajno mjesto i središte ove sjeverne mikroregije. Čak na Wikipediji imate podatak da je Kašina bila, do 1960., središte Prigorja. Taj je primat kasnije preuzela Zelina. Iz tog razloga smatram da Kašina zaslužuje trg, zbog svojeg povijesnog značaja. Naime ona se spominje kao župa već 1217. godine i jedno je od najstarijih zagrebačkih naselja, ako ne i najstarije naselje. Iz tog razloga smatram da takvo jedno naselje mora imati središnji trg, odnosno mjesto na kojem bi se okupljali njezini stanovnici, ali i na kojem bi se održavale razne priredbe, mogla bi se održavati neka mini tržnica, mogli bi lokalni OPG-ovi prodavati svoje proizvode, te bi tu mogli biti prisutni brojni drugi sadržaji. Čak u nekakvoj mojoj viziji, ja vidim da bi na tom mjestu, u nekakvom projektu mogli smjestiti i novu ambulantu. Jer današnja ambulanta nalazi se na katu gdje je bolesnim ljudima, starijim ljudima, jer najčešće oni posjećuju doktora, teško doći, a invalidima pristup nije moguć. Iz tog razloga smatram da bi u taj projekt izgradnje trga trebalo smjestiti i neke nove prostorije u kojima će danas-sutra biti također nova ambulanta u koju će biti lakše pristupiti bolesnim ljudima, ali i invalidima.
Za što bi trg mogao služiti mještanima?
Već sam naveo za što bi trg mogao služiti mještanima. Za brojna okupljanja, priredbe, nastupe, koncerte na otvorenom, nastupe lokalnih glazbenih sastava, obilježavanje Božića. Na tom trgu mogli bismo imati veliku jelku, velike jaslice, kao što je i Kašina imala prve jaslice u ovoj cijeloj regiji koje se nalaze preko puta današnjeg Shock bara, nekadašnjeg Mungosa, u vlasništvu gospodina Antuna Mamića. Tamo su bile jaslice s kojima smo se ponosili dugi niz godina i koje su uređivali akademski kipari i slikari. Međutim, jaslice su propale jer se nije ulagalo u njih, a oni koji su ih održavali više nisu zbog zdravstvenih poteškoća to u stanju. Danas više nemamo jaslice. Na tom istom trgu moguće bi bilo u taj projekt uključiti, kada će se projektirati, kada će se planski razmišljati, što bi na tom trgu moglo biti, moja vizija uključuje da bi se tu mogle naći neke nove prostorije za liječničku i stomatološku ordinaciju. Zbog toga što današnja ambulanta, ponavljam, po meni ne zadovoljava tehničke uvjete, te se bolesni ljudi, stariji, teško uspinju na kat, a invalidima pristup u nju nije moguć. Tako da bi se u sklopu toga trga nekako možda mogle uklopiti i te ambulante.
Imate li ideju koje ime bi nosio?
Naravno da imam nekakvu ideju kako bi se taj trg zvao, međutim o tome sasvim sigurno ja neću odlučivati. Kada bih ja odlučivao kako će se trg zvati, ja bih ga nazvao Trg Peta i Veta. Naime u Kašini, u donjem djelu potoka Kašina, na posjedu Kašina južno, što je negdje kod današnjeg Šašinovca i Budenca, bili su posjedi starih hrvatskih obitelji Peta i Veta. Kod pokrštavanja, ime Peta zamijenjeno je s Petar, pa je vjerojatno odatle i crkva u Kašini dobila ime sv. Petra i Pavla. Također, postojalo je i mjesto Peta i Veta koje se spominje 1200. godine, na tom posjedu Kašina južna. To mjesto nalazilo se negdje na sjevernoj strani diluvijalne terase što se od Popovca preko Šija vrha, to je skraćenica od Kašina vrh, pa od Budenca i Cerja uzdiže prema Martin brijegu. To je razlog zašto bih ja taj trg nazvao Peta i Veta. Rekao sam da se župa spominje 1217. u Kašini, a Kašina kao Kašina je znatno starije mjesto. Ujedno ima i veze s našom crkvom sv. Petra i Pavla, župnom crkvom u Kašini.
BISER U SKLOPU METROPOLE
(autor fotografija: Ivan Dokša)
Možete li nam nabrojati još neke projekte koje imate u planu za Kašinu?
Pitate me za projekte vezano uz Kašinu. No evo, opet moram reći kako ja imam ideje. Ali o svim važnim i razvojnim projektima, kao što sam već napomenuo, odlučuje se u Skupštini Grada gdje mi nemamo svoje predstavnike zahvaljujući krivim odabirima, odnosno krivim politikama koje se provode godinama. To je zapravo naš glavni i osnovni problem. I sad se vraćam na temu, dakle imam ideje kako bi od Kašine mogli napraviti kao prvo, prelijepo mjesto. Ona to već i sada jest, ali mjesto u kojem bi mnoge obitelji željele živjeti, mjesto u koje bismo privukli stanovnike. Kašina bi se mogla paralelno uz Ulicu Ivana Mažuranića otvoriti za razvoj i za naseljavanje. Paralelno bi se mogle napraviti dvije ulice još uz Ulicu Ivana Mažuranića, mogle bi se napraviti šetnice uz potok Kašina koji je i najdulji tok sesvetskog, odnosno istočnog dijela Zagrebačkog prigorja. To je najdulji vodotok, a ne Vuger potok kako to vole reći iz udruge Zelene i plave Sesvete. Tu oni rade grešku. Potok Kašina je najvećim vodotok ovog dijela Prigorja i jedan od najduljih vodotoka u gradu Zagrebu. Na tom vodotoku na njegovim obalama mogla bi se napraviti brojna mjesta za rekreaciju, sport, šetnju. I sami vidite da na livadama u gornjem dijelu naselja Kašina, gdje je zapravo netaknuta priroda, već sad znaju odmarati brojni hodočasnici koji hodočaste u Mariju Bistricu. Tamo dolaze čak i firme na tzv. team buildinge, tamo ljudi roštiljaju, kampiraju, odmaraju, međutim tamo nema sadržaja. Nema čak niti koša za smeće. Evo, sada sam zajedno s kolegicama iz Mjesnog odbora Kašina inicirao da se potegne i inicijativa da se tamo postave koševi za smeće i da se za početak postave klupe i stolovi. Također, na tom mjestu bi se moglo napraviti nekakvo prigodno izletište na koje bismo privukli brojne ljude iz Zagreba. Zagreb je milijunski grad, čiji smo i sami sastavni dio, i budite bez brige, da bi ti ljudi htjeli doći ovdje i odmoriti se u ovakvoj lijepoj prirodi kada bismo im nešto i ponudili. Uz to, otvorio bi se prostor i za OPG-ove i za naše poljoprivrednike i za naše obrtnike. Niz je mogućnosti koje bi se mogle otvoriti. Samo kad bi se pokrenulo nešto ovakvo. Međutim, opet napominjem, to se mora donositi u Skupštini Grada. Moramo imati svoje ljude u Skupštini. Takve projekte ne može pokretati Vijeće mjesnog odbora. Ono može samo davati prijedloge koji se, nažalost ne provode zbog nedostatka sredstava (to je uvijek odgovor i opravdanje za to što se ništa ne radi.) Kako nema novaca, zapravo ta vijeća niti nemaju nekakve ovlasti. Ona ne mogu ni o čemu odlučivati. Surađujem s kolegicama iz mjesnog odbora Kašina, Elizabetom Kralj Kovačić i Marijom Babić, ali i ostalim članovima mjesnog odbora, nevezano uopće za stranke i stranačke boje. Oni imaju isto brojne dobre prijedloge. Jedan od tih prijedloga je izgradnja doma zdravlja, što sam već napomenuo. Na kojoj bi to lokaciji bilo, to je samo bila moja ideja da se on može smjestiti u budući središnji trg, ali što također nije nužno. O tome neka odluči struka. Mi možemo davati prijedloge, a struka neka donese sud što je bolje i na kojem mjestu je to pogodnije napraviti. Daj Bože da dođemo do te faze da bismo odlučivali o tome.
PERFORMANSOM DO RJEŠAVANJA PROBLEMA
Poznati ste kao aktivist i često ste na zanimljiv način znali privući medijsku pažnju. Možete li izdvojiti neki od tih nastupa koji je imao najveći odjek?
Da, poznat sam aktivist, odnosno uvijek sam želio skrenuti pozornost na sebi svojstven način na ono što po mom sudu nije dobro ni ispravno. A tako i u Kašini i u cijeloj GČ Sesvete, ali i u Zagrebu pa i cijeloj Hrvatskoj mnoge stvari nisu kako treba, nisu onakve kakve bismo mi željeli da budu pa sam ja raznim performansima pokušavao i još uvijek pokušavam skrenuti pozornost, odnosno privući medijsku pozornost, ne na sebe, već na problem koji onda performansom postaje zanimljiv medijima te oni dolaze na lice mjesta događaja i zapravo ih počinje zanimati problem s kojim se mi nosimo, s kojim se mi borimo. Pa tako je recimo po meni najzanimljiviji bio show s harmonikom ispod ,,zlatne strehe“. Tu sam skrenuo pozornost na to kolika je nakaradna ta cijela pozornica, odnosno ,,zlatna streha“ zato što je preplaćena i po mom sudu je pet puta skuplja nego što bi trebala biti. A druga stvar je ta da to zaista ničemu ne liči, niti ne izgleda kako treba. Zamislite sada projekt pozornice i projekt jednog trga, odnosno ideju izgradnje jedne takve bine, zlatne strehe ili jednog trga. Stavite to jedno kraj drugoga i usporedite koja je to razlika. Koja je razlika u viziji uopće i poimanju politike i onoga što bi Kašina trebala biti. Ispada da hvalim samog sebe, ali tvrdim da je vidljiva jedna ogromna disproporcija između mene i onih čija ideja je bila izgradnja takve pozornice, a da ne govorim koliko je ta pozornica preplaćena i pitanje je je li ona uopće funkcionalna i vidimo i sami da ona uopće ne služi svojoj svrsi. Također, izdvojio bih još jedan dobar performans u Paruževini gdje sam u gumenim čizmama išao do autobusne postaje jer nije bilo mosta. Nakon tog performansa kojeg su popratili mediji, most je na tom mjestu sagrađen, doduše drveni, ali evo, kakav-takav. Ljudi se i sad njime koriste i njime prolaze i mogu doći do autobusa. Svi znate da u naselju Paruževina nema autobusne linije te se stanovništvo koristi blaguškim autobusom, a da bi došli do Prepuštovca, trebaju proći potok Kašina na kojem na tom dijelu nije bilo mosta, već su trebali pregaziti vodu da bi došli do autobusa. Tada sam ja došao i u performansu uletio u gumene čizme, sve naravno snimio i napravio jedan show koji su mediji prenijeli i most je napravljen
Hvala vam za intervju, hvala vam što ste odabrali mene. Nastavite sa svojim radom kojeg bih svakako pohvalio. Pratim vaš list i zbilja ste odlični samo tako dalje, Bravo!
Dorotea Sudar