Našu školu posjetio je predsjednik Udruženja obrtnika Sesvete, Darko Židak kako bi naši osmašima predstavio obrtnička zanimanja. Tom prigodom intervjuirali smo ga kako bismo saznali nešto više o tome.
Vi ste predsjednik Udruženja obrtnika Sesvete. Čime se bavi Udruženje obrtnika Sesvete?
Udruženje obrtnika Sesvete postoji negdje od 1971. godine i nastalo je na način da su se sesvetski obrtnici organizirali u grupe kako bi jedan drugome pomogli u radu i da bi lakše nabavljali neke svoje sirovine i osnovne stvari za proizvodnju za svoja obrtnička zanimanja. Tada je cijela država funkcionirala na jedan poseban način i obrtnici se nisu zapošljavali u državnim tvrtkama nego su samostalno živjeli od svojih ruku. Imali su svoj zanat koji su izučili i s tim zanatom su održavali svoje obitelji. Imali su i svoje djelatnike kroz neko vrijeme i Udruženje obrtnika kao takvo funkcionira da ima za svaki taj zanat organiziran ceh. Ceh je jedna grupa ljudi istoga obrta. Mi u Sesvetama npr. imamo ceh trgovaca. Ceh trgovaca su svi oni koji su obrtnici koji se bave nekom vrstom trgovine, znači trgovina može biti obrtničko zanimanje. Uz trgovinu obrtnici mogu neke stvari prepakirati ili neke doraditi i onda ih prodavati. Imamo i ceh autoprijevoznika onda imamo ceh ugostitelja koji je vrlo poznat, zatim imamo ceh proizvođača. Proizvođači su svi koji nešto proizvode. Npr. u Sesvetama imamo jednog proizvođača koji se bavi proizvodnjom plastične ambalaže, šalica, čepića malih olovčica i plastičnih žličica, zdjela za cvijeće, osobno proizvodim kornete, uglavnom proizvodi se sve što si možete zamisliti. Sve može biti proizvodnja. Osim toga imamo i poljoprivrednike kao obrtnike, a to su naši OPG-ovi. Postoji i poljoprivredni obrtnik, znači on svojim imenom garantira da će sve dobro napraviti isto kao i svi ostali obrtnici.
Zašto biste preporučili našim učenicima da upišu obrtnička zanimanja?
U zadnje vrijeme svi bi željeli završiti neke „značajne“ škole. Naravno da nam treba i dobrih pedagoga i dobrih ekonomista i dobrih glazbenika i dobrih političara, ali rekao bih su da obrtnička zanimanja također izuzetno važna. To su ona zanimanja koja stvaraju neka nova dobra. Kreće se od neke sirovine (brašno, zemljo, metal, koža, plastika…) i kroz sirovinu se onda dobiva neki novi proizvod, neka nova vrijednost i zato su obrtnička zanimanja iznimno bitna. Obrtnici su oni koji žive od svojih ruku jer stvaraju neka nova dobra. U Sesvetama ima dosta IT stručnjaka koji su osnovali svoj obrt i sami su sebe zaposlili i pomažu drugim obrtnicima svojim uslugama. Danas je život bez tehnologije nezamisliv. Sve se više sama industrija digitalizira. PLC upravljanje strojevima je pobijedilo strojeve koje se palilo i gasilo. PLC stručnjak može biti obrtnik, ali svakako se mora dobro i školovati. Mi obrtnici uvijek predlažemo da se djeca upisuju takva obrtnička zanimanja.
Nažalost, puno smjerova koji su prije postojali više ne postoje. Koji su to smjerovi i zašto se to dogodilo?
Neki smjerovi nisu toliko danas više traženi. Na primjer industrija tekstila je došla do te granice da se tekstil proizvodi u ogromnim količinama negdje u nekim tvornicama koje mi nikad više i ne vidimo. Rijetko gdje možemo vidjeti kako se nešto kroji, sve je manje šnajdera i krojača. Šnajder je jedno, krojač drugo, a stilist nešto treće. Ipak svi moraju poznavati sve. Ako ste dobar šnajder, morate znati dobro iskrojiti, morate znati o raznim strukturama platna, poznavati razne materijale. Zbog sve veće industrijalizacije zanimanja prestaju biti atraktivna. Prije su u Zagrebu bila godišnje po dva, tri razreda obućara, kožara, a sada nitko više ne razmišlja da bi cipele nosio na popravak kod postolara. Djeca niti ne znaju tko je to postolar. Ja konkretno imam cipele, odnosno kožne čizme od narodne nošnje i te čizme se mogu popraviti 50 puta jer gornji dio koji je od kože stvarno može dugo izdržati, mijenja se samo potplata ili đon, peta ili nešto slično. Peta opet može biti Ili kožna ili gumena ili od nekih drugih sirovina, a da bih te čizme popravio, treba mi kvalitetan postolar.
Koliko je važna kvalitetna praksa u školovanju za obrtničko zanimanje?
U nazivu koji se nalazi na plakatu ,,Upoznaj struku i živi od svojih ruku” sve je rečeno. Važno je da ima uvijek više prakse nego redovne nastave i da se takvoj djeci i takvim učenicima koji su se odlučili baš isključivo za obrtnička zanimanja prilagodi program prosječnom znanju, ne minimalnom nego prosječnom znanju recimo hrvatskog, matematike, povijesti i drugih predmeta koji možda nisu toliko važni u njegovom svakodnevnom poslu. Opet jednog slastičara bi svakako morala kemija dobro zanimati jer hrana su kemijski i biološki spojevi. Trebalo bi svakako posvetiti ili prilagoditi nastavu da prati ono što je bitno za to zanimanje za koje se učenik školuje. Dobro je znati jako dobro i matematiku jer onaj tko zna matematiku taj može dobro izračunati neke količine u bilo čemu.
Dolaze li u Vašu slastičarnu praktikanti? Kako ih obučavate?
Ja sam vrlo sretan kada imam vrlo dobre praktikante koji dolaze iz obitelji koja podržava tu istu djecu u odabiru njihovih zanimanja. Jako je teško kad netko nema podršku od roditelja. Svaki posao je vrlo složen i važan za svakoga. Kada imamo dobre praktikante, a dobri su oni koje roditelji podržavaju roditelji im kažu: ,,Slušaj, dobro pazi što se radi, ne radi štetu, nemoj raditi što ne treba, pomogni, budi tamo, jer jedino će tako naučiti.“ Trenutno imamo jednu praktikanticu u prvom razredu koja je iz Vugrovečkog Caritasa i koja je uistinu super. Bila bi spremna raditi već kao odrasla osoba u školi, ali još mora puno učiti iako je vješta i spretna i jako brzo shvaća. Uvijek imamo po 3 ili 4 praktikanta u slastičarnici i čak imamo praktikante iz škole za posebne potrebe Slava Raškaj. Ima onih koji su više zainteresirani ima i koji baš i nisu zainteresirani, ima svega, ali najvažnije je da je dijete i sama osoba zainteresirana za posao za koji se želi školovati i oni praktikanti koji su ostali raditi posao za koji su se školovali su donijeli dobar izbor jer moj je moto: ,,Ako si se za nešto školovao 3 godine, zašto to sada promijeniti?”, zašto nakon slastičara postati vodoinstalater… Treba opet se opet iznova školovati i stjecati posebna znanja.
Što predstavlja plakat koji ste donijeli u našu školu?
Plakat je nastao u sklopu kampanje Obrtničke komore Zagreb i raznih udruženja kako bi promovirao obrtnička zanimanja učenicima završnih razreda osnovnih škola. Zbog epidemiološke situacije u protekle dvije godine nismo mogli održavati Zagrebački obrtnički sajam koji je zadnji put održan 2019. Kada se zadnji put održao odaziv zagrebačkih škola i onih iz Zagrebačke županije bio je odličan i nakon sajma broj upisane djece u obrtnička zanimanja je porastao preko 150%. Osim plakata na televizijama se vrti nekoliko spotova i voze dva tramvaja po Gradu Zagrebu, a oba su ukrašena reklamom ove kampanje. Možda kampanja potakne neke mlade ljude da postanu obrtnici. Isto tako moraju biti spremni za cjeloživotno učenje, a kada imaš dobar temelj onda ti cijeli život nije problem učiti i nadograđivati svoje znanje. Kao slastičar i sam to činim i mogu to potvrditi.
Ivan Đuran i Dorotea Sudar