Učenici sedmih razreda krenuli su na terensku na terensku nastavu u Podravinu. Na terensku nastavu išli smo prvog dana mjeseca lipnja. Autobusom smo krenuli u 8 h, a po dogovoru trebali smo biti 10 – 20 min prije ispred škole. Tamo me dočekalo puno mojih prijatelja. Cijeli razred se već 10 dana prije izleta dogovorio tko će s kim sjediti i kada smo ušli u autobus, svi smo bili jako sretni jer nismo već od 5. razreda bili na terenskoj nastavi zbog pandemije. Putovali smo sat vremena do Križevaca gdje smo posjetili Gradski muzej. U Gradskom muzeju vidjeli smo razno posuđe kojim su se ljudi koristili u prošlosti, razno oružje koje se koristilo u borbi protiv Turaka. Vidjeli smo i prostoriju koja je predstavljala dnevni boravak na početku 20. st., a od predmeta nam je nezanimljivija bila ,,pegla” koja je izgledala kao korito, a u to korito su stavljali malu djecu koja bi se ljuljala i ujedno peglala.
učenici PŠ Vugrovec u obilasku Gradskog muzeja
Kada smo izašli iz Gradskog muzeja trebali smo pričekati druge razrede pa smo na dvorištu Gradskog muzeja imali prvu pauzu za jelo i piće jer u autobusu nismo smjeli jesti. Tamo smo se i fotografirali.
7. a ispred Gradskog muzeja u Križevcima
Nakon Muzeja prošetali smo do Grkokatoličke katedrale koja se isto nalazi u Križevcima. Kada smo došli ispred katedrale naš prijatelj Dominik Klarić je pročitao znak koji se nalazi na ulazu Grkokatoličke katedrale i saznali smo najbitnije podatke iz njene povijesti. Kada smo ušli još su se izvodili radovi. Svećenik nam je objasnio sve o grkokatolicima. Kada smo izašli iz Grkokatoličke katedrale morali smo malo pričekati druge razrede da završe s obilaskom Gradskog muzeja pa smo otišli iza crkve gdje je bio prekrasan parkić s vrtuljkom. Odmah sam otišao na vrtuljak sa svojim prijateljima. Vrteći se išao sam tako brzo, imao sam osjećaj da sam vidio budućnost. Kada su me zaustavili, malo sam prohodao i odmah sam pao na zemlju. Svi su se počeli smijati pa čak i učiteljice, i tako sam došao na ideju za naslov ovoga članka.
dečki na vrtuljku
Kada su nam se drugi razredi pridružili, krenuli smo prema autobusu. Tada smo se zaputili u Koprivnicu u Muzej prehrane gdje smo vidjeli razne strojeve, saznali smo kako se proizvela prva juha u vrećici i slično. Na kraju smo vidjeli kako su izgledale prve reklame Podravke koje su se puštale u kinima kad još nije bilo televizije i tada smo izašli u dvorište Muzeja gdje smo se okrijepili. U suvenirnici smo kupili suvenire Podsravke: loptice skočice, krpe, pregače, ručnike s Linom i sl. Nakon toga zaputili smo se na imanje Zlatni klas u Otrovancu. Kada smo bili u busu i čekali profesora Kristijana Progovečkog, pitali smo profesorice možemo li na zvučniku slušati Mozarta i Beethovena. One su pristale i tako smo dočekali profesora iz povijesti koji se na ovaj izbor glazbe nije bunio. I tako smo slušali Mozarta, ali najedanput su cure rekle da promijenimo pjesme na neke domaće i to smo napravili pa smo nastavili slušati Bijelo dugme, Crvenu jabuku i slično. I tako mi slušamo pjesme, kad ono mi već u Otrovancu. Izašli smo iz autobusa i zaputili se na ručak na imanje Zlatni kas. Ručak je bio odličan. Za predjelo smo imali pogačice, ili kako bi neki rekli poderane gaće, a za glavno jelo imali smo pohanu piletinu i pomfrit uz salatu. Nakon toga smo se odmarali 15 minuta dok nas profesori nisu pozvali da pogledamo kovača koji nam je prezentirao svoj zanat. Tada je napravio potkovu pred nama i objasnio nam neke stvari o kovačima. Kada je završio s prezentacijom mogli smo kupiti originalne suvenire. Bilo je tu zanimljivih stvari poput kobri od potkove (Sreća u nesreći) i potkove u obliku djeteline (Dupla sreća).
originalni suveniri kovača
Dok smo čekali da dođemo na red za jahanje konja, kupovali smo suvenire. Kupio sam si zlatnu potkovu i jedan mali i jedan malo veći čekić koji je isto iskovan. Tada smo otišli na jahanje konja. Nitko se nije usudio osim nekih pojedinaca. Tada sam otišao još jedanput jer znate onu izreku: ,,Jednom se živi a ne dvaput”.
naš Ivan na konju
Nakon toga imali smo sat i pol sat za sebe da radimo ono što želimo. Nakon toga morali smo pričekati još pola sata duže s povratkom jer se vozaču spustila guma. Kada smo ušli u autobus, slušali smo pjesme i ja sam malo spavao jer nisam mogao spavati zbog mojih prijatelja. Onda smo se zabavljali, slušali muziku i uživati dok možemo jer sutra nas je čekao test iz Biologije koji je čak i dobro prošao. Možda zahvaljujući sretnim potkovama….
