Iako smo mi učenici osmih razreda već bili na jednoj terenskoj nastavi u Sloveniji, nama nikad nije dosta. Zato smo se prvog dana mjeseca prosinca zaputili u Vukovar. Ovaj izlet je bio dvodnevan, a ovaj put smo bili i u punom sastavu. Već smo oko 5 i 15 krenuli iz Kašine. Još je bilo jako rano tako da smo mi u prvom dijelu busa bili mirniji, no učenici koji su bili iza su očito imali više energije od danas. Posrećilo nam se dobiti stvarno dobru vozačicu Marijanu. Za nekih pola sata smo imali mali odmor, i nakon nekih 40-ak minuta smo krenuli dalje. Ubrzo se krajolik počeo mijenjati, polja su se širila i brda smanjivala.
Dan obilježen poviješću i utakmicom
Prvo smo stigli u Memorijalni centar Vukovar. Tamo smo imali predavanje o Domovinskom ratu, ali smo došli malo prerano pa smo sami mogli obići izložbeni prostor oko centra. Nakon toga su nas konačno pozvali na predavanje u veliku dvoranu s platnom. S nama su bile i druge škole, tako da nas je stvarno bilo puno. Ubrzo nam se pridružio predavač i sve je moglo početi. Saznali smo mnoge informacije, o samom Vukovaru, ratnim operacijama i slično. To je trajalo negdje oko sat vremena te smo također pogledali par kratkih filmova o razaranju Vukovara. Nakon toga smo se podijelili u dvije grupe i svaka je dobila branitelja za vodiča. On nas je proveo kroz izložbeni prostor te nam ispričao puno toga. Bilo mi je dosta interesantno čuti sve te priče od nekoga tko ih je sam doživio i vidio vlastitim očima.
Nakon ručka smo se vratili u autobuse te krenuli prema Gradskom muzeju i Muzeju vučedolske kulture.
Tamo nam je vodič pričao o stvarima povezanima uz muzej i njegove izložbe.
Na kraju smo pogledali kratki film i krenuli dalje. Naša škola je odlučila posjetiti i Vukovarski vodotoranj. Iako se nismo potpuno smrzli dok smo čekali da svi mi uđemo u dizalo koje je moglo nositi samo osmero ljudi, sigurna sam da smo bili blizu toga. Kada smo svi konačno došli gore pogled je bio nevjerojatan. Dunav je ogroman, a grad se čini tako malim. Kako se nismo smrzli čekajući dolje, sada svakako jesmo, jer je vjetar jako puhao i stvarno je bilo hladno.
Taj se dan igrala utakmica protiv Belgije, pa smo se vratili u Memorijalni centar u dvoranu gdje smo mogli gledati utakmicu. Dok su neki to radili, neke cure su se uglavnom spremale za disko te večeri. Nakon utakmice smo imali još malo slobodnog vremena koje smo uglavnom proveli družeći se, a nakon toga smo išli na večeru. Čim je to završilo ponovno smo se vratili u buseve, ali nas je ovaj put bilo puno više. Naime, učenici iz Vugrovca su sada bili s nama, učenicima iz Kašine, ali nasreću je vožnja bila samo par minuta tako da se nismo morali dugo gurati. Disko se održavao na brodu na Dunavu, i iskreno, bilo je stvarno malo prostora. Na početku je bilo malo čudno jer smo se svi sramili plesati, ali čim je netko probio led zabava je počela. S nama je bio i DJ, a atmosfera se brzo pretvorila u dobru. Nakon nekih sat-dva smo se morali vratiti. Trebali smo ići spavati u 23, ali mislim da svi znamo da nitko nije išao spavati tako rano.
Obilazak memorijalnih mjesta
Sljedeće jutro smo imali dogovor naći se oko 7.45 ispred recepcije, ali smo iz nekog razloga probudili već u šest sati. Spremili smo se, spremili sve naše stvari jer se više nismo vraćali u hostel i išli na doručak.
Prvo smo posjetili Spomen dom Ovčaru. Tamo je bilo dosta tužno i nekako je cijelo mjesto odisalo lošom povijesti. Smatram da je jako važno da takve stvari i mjesta posjetimo kako se nikad ne bi zaboravile. Poslije toga smo bili na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskom ratu. Počela je padati kiša, pa se nismo jako dugo zadržali tamo. S nama je bila jako ljubazna gospođa koja nam je ispričala malo o tome.
Zatim je na redu bila Crkva sv. Filipa i Jakova. Ona je bila jako lijepa i zanimljiva. Nakon razgledavanja Trpinjske ceste i Kukuruznog puta iz autobusa, krenuli smo prema Borovu. Tamo nam je vodič ispričao o samom gradu, njegovim braniteljima i tvornici. Na kraju smo išli u Vukovarsku bolnicu. Tamo smo pogledali film od nekih 15-ak minuta, a zatim smo prošli dijelom bolnice koji je služio kao sklonište i gdje su se ranjeni vojnici i civili liječili.
Vratili smo se u Memorijalni centar na ručak, pa krenuli prema gradu. Tamo nas je dočekala jedna gospođa iz vojske te nam održala predavanje o Domovinskom ratu. Nakon toga smo imali kviz u kojem su sudjelovali po dva učenika iz svake škole. Našu školu su predstavljali Dominik Klarić i Matej Polovanec. Na početku su imali nekih tehničkih problema, ali brzo su bili riješeni. Na kraju je naša škola završila na drugom, lijepo zasluženom, mjestu.
Polako smo krenuli natrag u Zagreb. U busu su mnogi gledali nogometne utakmice, a stali smo još jedan put za mali odmor. Smatram da su ovakvi izleti stvarno važni kako bi mladi naše zemlje zapamtili borbe koje su se vodile za našu državu. Kako ih nikada ne bi zaboravili.
Gabi Pavlović