U sklopu mjesečnog projekta iz Hrvatskog jezika ,,Intervju s osobom čijim bih se zanimanjem željela baviti” intervjuirala sam tajnicu naše škole, Suzanu Čergar o njenom zanimanju te fakultetu koji je završila kako bih saznala više o zanimanju kojim bih se u budućnosti željela baviti. Naime, u budućnosti bih voljela završiti Pravni fakultet kao što je završila i moja sugovornica. Mjesečni projekt dio je raznih aktivnosti u svrhu profesionalne orijentacije, a njihov cilj je odluka o našem budućem školovanju.
Koju ste srednju školu pohađali i zašto ste se odlučili za taj smjer?
Srednju školu sam pohađala krajem 80-tih, te u to vrijeme nije bilo gimnazija, već su sve škole bile tzv. usmjereno obrazovanje, što znači da su (barem u teoriji) osposobljavale učenike za razna zanimanja. Pri upisu u srednju školu nisam imala nekih izraženih želja niti ideje što bih željela raditi, pa sam izabrala školu koja mi je u to vrijeme, s jedne strane pružala mogućnost upisa na više fakulteta društvenog smjera (znala sam da želim upisati fakultet društvenog smjera), a s druge strane imala sam zvanje s kojim sam se mogla zaposliti nakon srednje škole (ako ne upišem studij).
S kakvim ste ocjenama i uspjehom završili srednju školu?
Kroz cijelu srednju školu bila sam vrlo dobar učenik, a maturirala sam s odličnim.
Kako ste se pripremali za maturu i što Vam je bilo najteže?
Tada nije bilo državne (jedinstvene) mature, već je svaka škola imala svoju maturu. Za maturu sam morala napisati maturski rad (obraditi određenu temu/problem kroz prikaz u praksi), Hrvatski jezik (pisao se esej), te usmeni ispit iz tri stručna predmeta. Najviše sam učila za usmeni jer se radilo o gradivu iz prethodne četiri godine.
Koji su Vam predmeti trebali da upišete Pravni fakultet?
Kada sam upisivala fakultet, polagao se prijemni ispit (nije bilo državne mature). Pisala sam prijemni iz Hrvatskog jezika, Povijesti, Filozofije, Logike, te iz još dva predmeta tipična za bivši sustav – Marksizma i TIPSS-a (Teorije i prakse samoupravnog socijalizma).
Kako ste odabrali fakultet prava i zašto ste se odlučili za taj fakultet?
Nakon četiri godine provedene u ekonomskoj školi znala sam da me ekonomija dovoljno ne zanima da bih je željela studirati, a u to vrijeme na TV-u se emitirala serija (ne sjećam se kako se zvala) u kojoj je većina radnje bila u sudnici i u kojoj su glavni likovi bili odvjetnici. Doduše, tada nisam znala da se američki (anglosaksonski) pravni sustav razlikuje od europskog, a osim toga ipak se radilo o TV seriji koja je napravljana radi zabave i nema previše veze sa stvarnošću. To me potaknulo da se prijavim za upis na Pravni fakultet.
Koji su Vam se najviše svidjeli predmeti na fakultetu i zašto?
Najaviše mi se svidjelo Građansko pravo jer iako je izrazito obimno, za pripremiti ispit trebalo je pročitati (i zapamtiti) više od 1000 stranica, vrlo je primjenjivo u svakodnevnom životu jer svi mi ćemo jednog dana kupovati auto, kuću (stan), odnosno ostvariti neki ugovori odnos, a vjerojatno ćemo svi jednom biti i nasljednici. Radno pravo i obiteljsko pravo su vrlo zanimljive grane prava jer se s jedne strane radi o uređenju vrlo životnih područja, te smatram da bi svaki čovjek pri zaposlenju trebao poznavati osnove radnog prava (znati svoja prava i obveze kao zaposlenik), a obiteljsko je pravo zbog područja koje uređuje većini studenata vrlo zanimljivo
Koliko dugo ste pohađali Pravni fakultet?
Diplomirala sam 1993., ali sam nakon godina rada ponovno željela učiti i dodatno se usavršavati, te sam 2019. upisala specijalistički studij Javne uprave koji sam završila 2021.
Koja Vam je bila najteža godina na fakultetu i jeste li imala vremena za posvetiti se ostalim stvarima uz učenje?
Mislim da je većini najteža prva godina, godina privikavanja na drugačiji način učenja. Zadnjih nekoliko godina na Pravnom fakultetu u Zagrebu provodi se tzv, modularni način poučavanja, što znači da se najprije sluša samo jedan predmet i onda se polaže kolokvij, nakon toga se sluša drugi predmet, pa opet kolokvij, a uspješno položeni kolokviji se priznaju kao ispiti. Nekada je bilo teže jer su se svi predmeti slušali u isto vrijeme, svega su 2 predmeta bila jednosemestralna (znači slušali su se od listopada do siječnja) i u siječnju je bilo moguće izaći na samo ta 2 predmeta, ostali predmeti su se slušali od listopada do kraja svibnja, te ih je tek od lipnja bilo moguće polagati. Ispadalo je da praktički cijelu godinu nije trebalo učiti (osim za 2 ispita u siječnju), a onda bi u lipnju i srpnju odjednom sve nekako trebalo naučiti i položiti. To je bilo gotovo nemoguće i zapravo je bio potreban kontinuirani rad i učenje tijekom godine, a onda samo ponavljanje u naučenog pred ispite. Naravno da sam uvijek našla vremena za sve ostale aktivnosti – izlaske, čitanje, razna druženja… Ljepota tog razdoblja nije samo studiranje, već sve ostalo što ide uz to – beskrajno ispijanje kava s društvom između predavanja, šetnje po gradu, izlasci…
Kakva su Vam iskustva bila na fakultetu?
Uglavnom pozitivna, većina profesora je OK, trude se biti što zanimljiviji na predavanjima, korektni su na ispitima, no uvijek postoji makar jedan ,,zaguljeni” profesor koji odnese živaca za tri normalna.
Koje su neke od najzanimljivijih stvari koje ste naučili na pravnom fakultetu?
U svakom području postoje zanimljive i manje zanimljive stvari (da ne kažem dosadne). Možda je najvažnije što sam naučili (i zapravo kroz iskustvo rada spoznala) da pravo nije samo skup pravnih normi kojima se uređuju neki društveni odnosi, ono je prije svega skup vrijednosti i načela koji bi neko društvo trebalo usvojiti primjenjivati, a dobro uređen pravni sustav, te istinski neovisno sudstvo put je ka ostvarenju pravne države, te ideala građanskih sloboda.
Kako se može primijeniti pravo u svakodnevnom životu?
Kao što sam prije navela, pravnim pravilima uređuju se društveni odnosi – od odnosa između pojedinaca u raznim segmentima, kroz obiteljsko pravo, građanskog pravo, radno pravo.., ali i odnosi između države i pojedinca, kroz upravno pravo, pa sve do ustavnog prava kojim određeno društvo (država) određuje vrijednosti i načela svoga društva, koje se kroz druge grane prava onda konkretiziraju u određene pravne norme. Primjena u svakodnevnom životu je vrlo široka jer već kao učenici vjerujem da ste upoznati s postojanjem UN-ove Konvencije o pravu djeteta i znate prava djece poput prava na igru, slobodno vrijeme, učenje, zabranu rada djece, zabranu zlostavljanja, fizičkog kažnjavanja i slično. Kao učenici upoznati ste i s raznim pravilima kojima se uređuju vaša prava i obveze (od obveze pohađanja nastave, prava na informiranost o ocjeni koju ste dobili i sl.). Sljedeći životni korak (nakon godina provedenih u obrazovnom sustavu) je zaposlenje kada sklapate ugovor o radu, te biste trebali radi zaštite svojih prava biti upoznati s pravima iz radnog odnosa. Kasnije kada stupite u brak (ili zajednicu izjednačenu s brakom) također ostvarujete određena prava, ali imate i obveze. A pravo vas prati i u onom kasnom životnom razdoblju kada ćete razmišljati kome i na koji način ostaviti imovinu koju ste stekli kroz život. U današnje vrijeme susrećemo se s novim izazovima koje donose nove tehnologije. Većina tih izazova je etičke/moralne kategorije, poput prava na pobačaj, prava životinja, prava LGBT osoba, prava ne eutanaziju, a uskoro ćemo se suočiti i s pravima (i ograničenjima) koje donosi umjetna inteligencija. To su prvenstveno etička pitanja, ali radi uređenja društvenih odnosa (sigurnosti određenog društva), ta pitanja je bitno pravno regulirati.
Koji su neki od izazova i prednosti studiranja prava?
Pravo daje veliku širinu znanja iz društvenih znanosti, razvija vokabular, traži vještinu pisanog i usmenog izražavanja, no traži i posvećenost učenju jer sigurno nije jednostavno naučiti po tisuću stranica literature (i tako mnoštvo ispita, svaki od minimalno 700 do preko tisuću stranica). I zato je najveći izazov zapravo memoriranje tolike količine informacija i njihovo pravilno povezivanje.
Kako se studij prava može primijeniti u različitim karijerama?
Većini ljudi će prvo pasti na pamet karijera odvjetnika ili suca, ali samo manjina pravnika radi u pravosuđu. Većina ipak radi u različitim tvrtkama, privatnim ili javnim, od karijere konzultanta u raznim privatnim tvrtkama (npr. neki se specijaliziraju za trgovačkog pravo, neki drugi za korporativno pravo i dr.), rada u državnom i javnom sektoru (od baš svih ministarstava, svih agencija, škola, bolnica, vrtića, raznih zavoda – za mirovinsko osiguranje, zdravstveno osiguranje), pa sve do rada u nevladinim organizacijama, npr. udrugama za zaštitu prava potrošača i dr. A ako se baš i ne ostvarite u struci, ostaje vam karijera političara (ha, ha) jer ispada da je jako puno naših političara završilo pravni fakultet.
Kakve su mogućnosti za zapošljavanje nakon završetka pravnog fakulteta?
Mislim da sam na to odgovorila u prethodnom pitanju – moguće je zapošljavanje u privatnom i javnom sektoru, kao i u nevladinim organizacijama.
Koje su neke od najvažnijih vještina potrebnih za rad u pravnom sektoru?
Pravni sektor je vrlo širok pojam. Svaki od segmenata traži određene vještine i u pravilu se ljudi specijaliziraju da određene grane prava, odnosno za rad u određenom segmentu. No, sasvim je sigurno da bez obzira na posao koji radi, svaki pravnik mora imati izražene komunikacijske vještine, dobru usmenu i pisanu prezentaciju, brzinu razmišljanja i povezivanja raznih činjenica, uz naravno potrebno stručno znanje.
Zašto ste odlučili postati tajnica?
Zapravo, nisam odlučila postati tajnica, već su se moje životne ,,kockice” tako posložile. Moje prvo zaposlenje je bilo u školi i svidjela mi se atmosfera koja je vladala u toj školi (i odnosi s kolegama, samostalnost u radu, nepostojanje razgranate hijerarhije). Nakon toga radila sam u jednom drugom sustavu s izrazitom kompeticijom (svi su se borili za sebe, pri tome ne birajući sredstva i načine kako to postići) i to mi se nije svidjelo jer je ispalo da mi je gotovo svaki radni kolega praktički neprijatelj kojeg treba poraziti. Iako je plaća u tom sektoru bila za to vrijeme i te prilike i više nego odlična, nisam željela ostati raditi u takvoj atmosferi i prvom prilikom ponovno sam se vratila raditi u školu.
Koji su najveći izazovi s kojima se suočavate kao tajnica?
Jedna od prednosti, ali i nedostataka je tog radnom mjestu je svakako je samostalnost u radu. S jedne strane, samostalna sam u planiranju svog rada (naravno u skladu sa zadanim okolnostima i poslovima koje treba obaviti), ravnatelj mi je jedini nadređeni i nemam pet šefova koji će određivati što trebam napraviti. No, s druge strane, kada osoba dođe s fakulteta, u stvari i ne zna planirati posao jer ne zna dinamiku poslova u školi (što u kojem vremenskom periodu treba pripremiti da bi se na vrijeme moglo obaviti), te je najčešće u stisci s vremenom. Škola ima jednog tajnika i u školi nemam sustručnjaka kojeg bi mogla pitati za savjet kada nešto ne znam (a nitko ne zna sve i uvijek se može dogoditi situacija koju ne znaš riješiti). Zato je, posebno za nekog mladog bez iskustva, važno povezati se s tajnicama iz drugih škola koje mogu pomoći u radu. Osim toga, poseban izazov predstavlja širina područja koje se mora poznavati jer normalno je da se jako dobro mora poznavati sustav obrazovanja (zakon kojim se uređuje osnovno obrazovanje, te mnogobrojni pravilnici kojima se dodatno uređuje to područje), kao i radno pravo (prava i obveze zaposlenih u školi, od pravilnog objavljivanja natječaja, zapošljavanja, ostvarivanja raznih prava iz radnog odnosa što također traži jako dobro poznavanje ne samo Zakona o radu, već i raznih pravilnika, kolektivnih ugovora i sudske prakse). Uz ova, po meni dva najvažnija područja, treba poznavati još mnogo drugih područja – od prava djece, zaštite osobnih podataka, prava na pristup informacijama, pravila zaštite na radu, zaštite od požara, javne nabave, raznih higijenskih prava za rad školskih kuhinja. Nažalost, često nemam dovoljno vremena posvetiti se baš svim tim segmentima i onda to rješavam stihijski (kada je potrebno u određeno vrijeme proučim pravne propise koji uređuju taj segment, ali ga ne uspijevam kvalitetno kontinuirano pratiti).
Koji su neki savjeti koje biste dali ljudima koji žele postati tajnice/tajnik?
Najnužnije je imati jako dobre komunikacijske vještine, te vještinu usmenog, a posebno pisanog izražavanja, jer sastavni dio posla je i svakodnevno pisanje raznih dopisa u kojima je važna vještina pisanog izražavanja (pravopisna i stilska) jer ono što izlazi ,,van” je slika škole. Škola je obrazovna ustanova i smatram važnim da način komunikacije (prvenstveno pisane, ali i usmene) mora biti na visokoj razini. U radu je važno povezati se s kolegama iz drugih škola, jer nitko ne zna sve i sigurno će svatko doći u situaciju kada će zatrebati pomoć i tu najviše mogu pomoći kolege iz drugih škola. I naravno, taj netko mora biti spreman na svakodnevno učenje i usavršavanje – od potrebe savladavanja digitalnih tehnologija do usavršavanja u matičnoj struci.
Kako se nosite sa stresom i pritiskom na poslu?
Na sreću, mislim da dosta dobro podnosim stres i nekako mi se čini da sam čak produktivnija kada moram obaviti više stvari u kraće vrijeme (rekla bih da sam tipično žensko kojem ide multitasking). U školi je najviše posla na početku školske godine i već redovito negdje sredinom listopada ,,pokupim” neku virozu, uz šmrcanje, kihanje, kašalj. Mislim da mi organizam, nakon intenzivnog radnog razdoblja u rujnu i počekom listopada (a nekako mi se poklopi da i privatno u tom razdoblju imam najviše posla) šalje poruku da malo moram usporiti jer mi je narušen imunitet.
Koji su vaši hobiji i interesi izvan posla?
Nemam neki hobi kojim bih se kontinuirano bavila više godina. Ali cijeli život volim čitati i još uvijek mi je to jedna od dražih zanimacija. Volim i sport, ali nekako uvijek mi je izmicalo neko redovito aktivno bavljenje sportom, ali dosta često planinarim jer volim boravak u prirodi. Jako volim životinje i nekako svake godine si obećam da ću se aktivno uključiti u rad neke udruge koja se bavi zaštitom životinja, ali nikako ne nalazim vremena za to. Ipak, vjerujem da ću ipak jednog dana postati član neke takva udruge. Boravak u blizini životinja me smiruje i one me ne mogu izbaciti iz takta (za razliku od nekih ljudi).
Kako održavate ravnotežu između posla i privatnog života?
S godinama sam naučila ne donositi posao kući. Nekako kada izađem iz škole i dođem kući posvećujem se privatnim stvarima i nastojim ne razmišljati o poslu (nekad s više, a nekad s manje uspjeha). Srećom, živim dovoljno blizu da ne gubim puno vremena na putovanje na posao i s posla što je velika prednost. Nastojim u potpunosti razdijeliti poslovni i privatni život, ali smatram da i u privatnom životu treba zadržati određenu dozu dostojanstva koji traži rad u školi (kao obrazovnoj ustanovi), posebno stoga što živim u blizini i bilo bi jako ružno kada bih si u privatnom životu dopustila nekakve oblike neprimjerenog ponašanja, na veselje svojih susjeda, a onda npr, tim istim susjedima slala pedagoške mjere za njihovu djecu zbog istog takvog neprimjerenog ponašanja. Mislim da rad u školi nosi određenu dozu obveze uljuđenog i kulturnog ponašanja na poslu i izvan njega (to ne znači da se i ljudi drugih zanimanja ne trebaju kulturno ponašati, ali rad u školi nekako traži da se ta odgojna dimenzija baš primijeni u praksi). Osim toga, ne treba zaboraviti kako bi mediji danas likovali kada bi imali neki ,,sočan” skandal iz škole.
Koje biste savjete dali ljudima koji su zainteresirani ili nekome tko razmišlja o upisu pravnog fakulteta?
Pravo je zahtjevan fakultet za čiji završetak treba jako puno rada, truda i upornosti. Netko je rekao da fakultet ne završavaju pametni, već uporni i za pravo to stvarno vrijedi jer ni najviši kvocijent inteligencije ne pomaže puno kada treba zapamtiti ogromnu količinu informacija. Za takvo nešto potreban je kontinuiran rad, učenje, upornost. Pravo nudi širinu znanja iz različitih društvenih znanosti (i iz sociologije, politologije, široku mogućnost zaposlenja, možda i dobre šanse za one koji se žele baviti politikom (ne zaboravite, da su aktualni predsjednik i premije pravnici po struci), ali traži mnogo sati provedenih “za knjigom”. Nasreću, čak i ona manje zanimljiva područja (a u svakom znanosti postoje i ona dosadna područja) kada se shvate i približe stvarnosti postaju zanimljivija.
Ines Budek