Jednoga dana, početkom listopada u školi profesorica iz Hrvatskog jezika Dijana Požgaj nam je rekla da nam je mjesečni projekt za listopad Priča jesenskog šešira. Odmah smo pomislili kako to zvuči zabavno. Početkom mjeseca počeli smo skupljati jesenske plodove kojima ćemo ukrasiti svoje šešire i osmišljavati svoje priče, jer trebalo je uvježbati i glumu do kraja mjeseca. Iako je još puno lišče na stablima što je neuobičajeno za ovo doba godine, ipak se našlo i lišća, šipka, kestenja, tikvica i ostalih prekrasnih plodova kojima smo ukrasili svoje šešire. Stigao je i dan kad smo pred svojim razredom trebali prezentirati što smo napravili. Šeširi su bili prekrasni. Neki su zaista djelovali kao iz bajke, kao da su nastali u šumi. Moj se šešir zvao Miki. Marljivo sam počela raditi na njemu na vrijeme. Recimo da nisam u potpunosti zadovoljna svojim šeširom niti pričom jer znam da sam mogla bolje, no svejedno sam dobila lijepu ocjenu. Ja sam nastupala među prvima kao i Matea i još neki. Nikolin i Karlov šešir su bili najbolji i stvarno su bili odlični, njihove priče su se zaista isticale. Karlo nas je sve nasmijao, a Nikolina priča povela nas je na pravi put oko svijeta.
Budući da su njihovi projekti bili najbolji išli su ih prezentirati u 5.a. Viktoria, Matea, Lea i zamolile smo profesoricu da i mi pođemo s Nikol kako bismo joj bile moralna podrška. Za ovaj mjesec dobili smo novi projekt (Učiti kako učiti) i jedva čekam početi ga raditi.
Iva Lazar