Kao i svakog tjedna, mi novinari smo u petak 24. 10. 7. sat imali sat novinarske. No, budući da je to i nulti sat poslijepodnevne smjene, došli su i niži razredi na nastavu. To znači da je naša učionica bila zauzeta, a i svaka ostala. Kako je učiteljica Dijana domišljata, sjetila se jednog mjesta na kojem nikad do sad nismo bili. Naime radi se o dijelu u staroj školi koji se nedavno renovirao, a nekoć je ta prostorija služila kao učiteljski stan jedne učiteljice. Stara drvena vrata čuvala su pravo iznenađenje. Mi smo naravno bili uzbuđeni što ćemo napokon vidjeti što se skriva iza tih vrata nakon svih ovih godina. Domar nam je otključao vrata i nas su lijepo dočekale ljestve, budući da su nedavno u stanu izvedeni ličilački radovi. Dobro, osim toga je bilo dosta stvari. Dočekao nas je WC i umivaonik u prostoru ispred. A kroz taj poluhodnik došli smo do sobe u kojoj smo održali sat i koja nam se toliko svidjela da želimo uvijek tamo imati novinarsku.
Unutra su bile samo bile klupe, stolci i nahtkasl u kutu. No, najbolji dio nije bio ni luster ni ljestve ni nahtkasl, nego pećnica! Da, da. Znamo da je možda malo čudno da nas je toliko oduševila i usrećila jedna pećnica! Mi smo se posjeli za klupe i krenuli s radom na tekstovima. A našem zamjeniku glavne urednice, Lukasu je baterija na laptopu bila pri kraju. Naše rješenje? Sjedni kod pećnice jer tamo se nalazi utičnica, priključi laptop u struju i nastavi. To nam je svima stvarno bio highlight dana i već imamo planove raditi pizzu, kolače i kojekakve stvari (ako ustanovimo da je pećnica u operativnom stanju).
Lucija Perić