Već zadnjih nekoliko godina naša škola sudjeluje u Erasmus+ projektima, i već smo proveli nekoliko mobilnosti učenika. Mobilnost u Španjolsku proveli smo u sklopu Erasmus + akreditacije (KA120-SCH-E7DD1A54) naše škole, a škole partneri u mobilnosti pod nazivom Connected for Peace bili su talijanska škola Istitutoeu Comprensivo Giovanni Don Bosco i katalonska škola FEDAC Manresa koja je ujedno i bila naš domaćin tijekom proteklog tjedna u Manresi u kojoj smo boravili od 1. do 7. ožujka 2026.
Slatko iznenađenje
Prvi radni dan, 2. 3. 2026. nam je započeo u isto vrijeme kao i za svakog učenika Manrese s nastavom koja kreće u 8 ujutro, ali nas nije čekala obična nastava. S našim hostovima, učiteljicama i učenicima iz Italije zajedno smo se sastali u prostoriji koja se zvala ‘Gardener’s room‘ a ona je služila kao učionica za projektnu nastavu.
Ugodno smo se smjestili na svoja mjesta kako bi nam učenici FEDAC-a prikazali nekoliko kratkih, ali slatkih točaka koje su pripremili. Program je bio raznolik. Učenici su izveli nekoliko tradicionalnih skladbi s raznim instrumentima kao što je sviranje štapovima „Ball de bastons” i prilagođenu verziju katalonskog plesa divova ,,Ball de gegants”.
Kamere su se vrlo ubrzo upalile, a vilice pale do poda. Bili smo očarani njihovim izvedbama i izvođačima.
Uživali smo u katalonskoj glazbi, tradicionalnom plesu te raznovrsnim glazbenim točkama u izvedbi učenika domaćina. Uslijedilo je i vrijeme za predstavljanje naših škola. Tu je bilo smijeha i nervoze, ali bez obzira na to, svi smo se razumjeli. Našu školu predstavili smo YouTube videom koji smo mi zmajčeki, polaznici INA-e In Media Press i dodatne nastave engleskog jezika u PŠ Vugrovec snimili, a govori o životu u Kašini, Vugrovcu i Zagrebu. Potrudili smo se ostaviti što bolji dojam o našem mjestu kako bismo naše hostove dodatno zainteresirali.
Kada je program bio gotov, učenici su se podijelili i nekoliko skupina nas je uzelo kako bi nas provelo njihovom školom dok su oni pripremali iznenađenje za nas. Hodajući školom obilazili smo razrede i upoznavali učenike, a nas je posebno oduševila soba za meditaciju. Kada je naša tura škole završila, vratili smo se u prostoriju u kojoj nas je dočekao ogroman stol pun hrane koju su naši ,,španjolski roditelji” pripremili.
Dobro smo jeli, a vrh svega bile su palačinke koje smo mazali nožem za kruh. Gozba je bila ukusna, a da ne bi bilo da smo samo jeli, odlučili su nas podijeliti u nekoliko skupina. U skupinama smo dobili listiće na kojima su se nalazili različiti izazovi koje smo morali završiti u 15 minuta, inače bismo bili diskvalificirani.
Neki od izazova su bili da se snimimo kako pjevamo, plešemo, sunčamo se na terasi ili se mijenjamo za komade odjeće. Jako smo se zabavili, a i to je, kako bi oni rekli, bio pravi Ice breaking activity jer smo se međusobno upoznali i zbližili te primijetili da neki od nas rade vrlo dobro kao tim. Na kraju su proglasili pobjednički tim među kojim se i našao naš Mateo koji je kao nagradu dobio medalju, naravno ne zlatnu, već drvenu.
Emojiji i naše emocije
Uslijedila je i naša druga aktivnost koja je vrtila oko emojia (po naški osjećajnika) koje mi svakodnevno koristimo. Dobili smo zadatak da u istim grupama od ranije zajedno izradimo emojie na osnovu ponuđenih emocija s kojima se mi mladi susrećemo.
Te emojije smo kroz nadolazeće dane dovršavali, a na kraju smo ih pretvorili u aktivističku umjetničku instalaciju pod nazivom ‘Trapped in a web‘. Cijelo vrijeme smo pričali i međusobno razmjenjivali ideje, a na kraju smo jedni druge učili riječi na našim jezicima, pa su i Katalonci usvojili izraz ,,Kaj”, a naš Dorijan do kraja tjedna propričao je i španjolski. U programu Canva izradili smo uz pomoć predložaka Instagram profile i WhasApp razgovore u koje smo stavili ružne komentare ili uvrede koje smo primili od nekoga.
Tri drvena okvira omotali smo špagama i koncima za koje smo objesili sve naše emojie i poruke na kojima smo naporno radili te smo sa svake strane ostavili otvor kako bi učenici mogli ući u našu aktivističku instalaciju.
Filmovi o cyber nasilju
Kako se naše putovanje vrtilo oko teme medija i stvari s kojima se susrećemo svakodnevno, još jedan od naših zadataka bio je snimiti film o aktualnim temama među nama mladima na internetu.
Prije toga odslušali smo predavanje o snimanju filmova i pretvorili se u prave redatelje i scenariste pa je ostatak zadatka bio mačji kašalj. Ponovo smo bili podijeljeni u ekipe od šest osoba i krenuli sa zadatkom. Prvo smo trebali odabrati temu ili teme koje ćemo obrađivati kao što su cyberbullying, lažni profili i slično. Zatim smo morali napisati scenarij i podijeliti uloge.
Kada smo s time bili gotovi, došao je red na planiranje snimanja i kadrova, korištenje filmskih izražajnih sredstava te i samo snimanje. I tu je bilo puno smijeha, a ideje su letjele na sve strane. Svi su bili zainteresirani za zadatak i vrlo su rado sudjelovali. Svima nam je bilo jako zanimljivo, a usput smo se i dodatno upoznavali i razmijenili kontakte. Naravno, film treba i sklopiti u cjelinu, tako da smo dobili na izbor da u kojem god programu želimo montiramo naše filmove. Neki su koristili Cap cut, neki Canvu, a neki čak i TikTok. S time smo bili gotovi vrlo brzo jer smo kao timovi funkcionirali savršeno.
Ovo su filmovi koje smo snimili:
You’re not invited to my Birthday
Lucia and her new school
Fake friends
Nothing is real
Behind the phone
Mystery bully
Potraga za nestalim draguljima
Za kraj petog dana, 6. 3. 2026. čekala nas je aktivnost Treasure hunta, odnosno traženja blaga po Manresi. Dobili smo list iz novina s viješću o kradljivcu koji je ukrao dragulje i sakrio ih negdje u Manresi, nekoliko smjernica te zagonetke koje smo trebali riješiti kako bismo otkrili gdje se skriva blago. Zadatci su bili raznoliki, a učenici iz Manrese su nas vješto vodili kroz sve uličice. Neki od zadataka su bili da prebrojimo aute ispred dućana ili koje se cvijeće nalazi nad ljekarnom.
Zatamnjena slova u križaljci u koju smo unosili rješenja zagonetaka odala su nam krajnje rješenje koje je glasilo: ,,Nazad u školu.” Naravno da smo prije toga svi zajedno stali na sladoled kako bismo se odmorili od napornog hodanja. U školi smo kao nagradu dobili blago u obliku vrećica gumenih bombona i naše nagrade nestale su istog trena.
Svi smo bili jako zadovoljni svim aktivnostima koje su nam domaćini priredili i definitivno smo se i više nego zabavili, a i puno smo toga naučili i osvijestili.
Povezani, ne isključeni
Posebno zanimljiva bila je aktivnost na temu “Connected, not excluded”, u kojoj su učenici kroz kritičku raspravu i interaktivne zadatke promišljali o ulozi tehnologije u svakodnevnom životu – koliko nas povezuje, a koliko može dovesti do otuđenosti.
Aktivnost su za učenike osmislili polaznici strukovnog programa iz socijalnog područja.
Otvorenje izložbe
Zadnji školski dan mobilnosti otvorili smo našu izložbu. Instalacija pod nazivom “Trapped in a web” simbolizira mrežu koja nas povezuje, ali nas ponekad može i zarobiti – kroz ovisnost o ekranima, cyberbullying, dezinformacije i pitanja digitalne sigurnosti.
Poruka ove instalacije je da tehnologija nosi izazove, ali može biti i alat za povezivanje, razumijevanje i mir, ako je koristimo odgovorno.
Filmovi koji pozivaju na raspravu
Zadnja aktivnost bila je gledanje filmova nakon čega je slijedila debata o mogućim rješenjima problema koji su u filmovima bili prikazani.
Aktivnosti su nam pomogle da se svi zajedno zbližimo i sklopimo neprocjenjiva prijateljstva koja će zauvijek ostati u lijepim sjećanjima. Zahvalni smo svima na ovako šarolikom i zabavnom programu te što su nam pomogli da se osjećamo kao kod kuće i prihvaćeno. S nestrpljenjem iščekujemo dolazak naših prijatelja, pa da i oni isprobaju sve što im mi već marljivo pripremamo.
Petra Klarić