Napokon smo dočekali taj dugoočekivani tjedan u kojem su učenici naše škole sudjelovali na okruglim stolovima i nastupima u sklopu županijske razine LiDraNa, iako se naša Margita baš to jutro razboljela, pa smo bile tužne što neće moći ići. Također se razboljela i voditeljica druge radijske grupe pa smo mi odlučile poslušati komentare i za njihovu radijsku emisiju.
DUDEK GLAVNI U KEREMPUHU
Dan prije, točnije 9. ožujka, Ema Vrbanić, učenica 5. a razreda, nastupala je sa svojom točkom o Dudeku na otvorenju LiDraNa Grada Zagreba u kazalištu Kerempuh. Tamo je dočekana kao glavna zvijezda. Cijelo kazalište bilo je oblijepljeno reklamom za Gruntovčane. Naravno, nije se radilo o njenoj točki, već o predstavi Gruntovčani koja je neki dan doživjela svoju premijeru upravo u ovome kazalištu.
U pratnji ravnatelja i svoje mentorice, Dijane Požgaj, pogledala je svečano otvorenje, a oko 12 30 počeli su nastupi, točnije 35 monologa i recitacija. Okrugli stol počeo je u 16, umjesto u 15 h, i trajao je skoro 3 sata i na kraju je Ema dobila fenomenalne kritike, ali nažalost nije se našla među ono troje koje će predstavljati našu županiju na državnoj razini. Utjeha joj je bila fotografija s glumicom Nadom Rocco, koja je bila članica povjerenstva, a glumila je u Smogovcima koje Ema uz Gruntovčane obožava.
NA PUTU U VESELOM IŠČEKIVANJU
Dana 10. 3. 2020., moje prijateljice novinarke (nas 6), prof. Dijana i ja, uputile smo se na Ravnice, u OŠ Antuna Gustava Matoša. Bilo je to veliko veselje, pogotovo kada smo Elena i ja shvatile da moramo krenuti ili ćemo zakasniti. Elena je bila kod mene, i dovršavale smo jedan projekt, pogledale smo na mobitel koliko je sati, i zamalo pale u nesvijest. Elena se još sjetila kako mora ”skoknuti” do kuće po nešto. Na svu sreću, moja super mama nas je odbacila do Elenine kuće, pa zatim i do škole. Uf, što bih ja bez svoje mame. I ovim joj putem još jednom zahvaljujem. Sada smo svi bili na okupu. Ubrzo je došao autobus, pa smo se udobno smjestile i počele se dogovarati što trebamo govoriti. Kada smo stigle u Dubec, ušle smo u tramvaj (četvorku) i pomalo nervozno razgovarale. Sve smo se pribojavale, ne kao da imamo ispit, nego jednostavno da neće nitko proći. Znale smo da to nije najbitnije, jer je najbitnije truditi se i sudjelovati, ali također znamo koliko smo se trudile, a najviše od svega, koliko se trudila i podržavala nas naša profesorica Dijana. Izašle smo iz tramvaja i krenule prema školi. Putem smo se zezale, i komentirale neke nebitne stvari. Glavno da smo se zabavljale. Došle smo ranije, pa smo ispred škole pričale neke gluposti i komentirale što ćemo reći ako nas nešto pitaju. Ušle smo u školu, i dočekale su nas kiflice i sokovi. Malo smo se počastile, pa se zaputile u dvoranu.
ČERNOBILSKA KATASTROFA
Sjele smo i malo pričekale. Prvo nas je jedna djevojčica, koliko se sjećam, zvala se Katja, pozdravila, pa nas je ravnatelj te iste škole pozdravio toplim riječima dobrodošlice. Prvo se održao okrugli stol za radijske emisije i radioigre. Na početku su pustili kratki ulomci od svake radijske emisije, i zatim su ih članovi žirija komentirali. Sve je to trajalo jako drugo. Kada su došli do nas, odnosno kada su komentirale našu radioigru Černobilska molitva, ja sam imala tu čast nešto reći. Šalim se, nije to čast, već nas je jednostavno članica žirija pitala kako smo se osjećale dok smo izgovarale ovaj vrlo emocionalan tekst, pa mi je profesorica šapnula da se ja javim i ispričam. Malo me uhvatila nervoza, ali mislim da nisam rekla ništa krivo. Ionako to nije nikakav test. Na kraju svega, čitavih sat i pol, bilo je proglašenje tko prolazi, a tko ne. Nažalost nismo prošle, iako smo imale jako dobru radioigru, ali bilo je zabavno i lijepo iskustvo snimati to u pravom i profesionalnom studiju i mi smo ponosne na sebe jer znamo koliko smo vremena i truda uložile u njezino osmišljavanje i snimanje. Eto, probale smo i to, a nagodinu ovu radost prepuštamo drugima. Tko zna, možda se i predomislimo…
Druga radijska emisija London Calling, koju su snimili učenici šestog razreda naše škole s voditeljicom Marinom Sertić dobila je jako dobre komentare i kritike, Općenito, ove godine su veselije teme bile bolje dočekane od strane žirija, od onih težih, kao što je naša.
ZMAJČEK BI MOGAO POLETJETI NA DRŽAVNO
Odmah nakon, krenuo je i novinarski dio. Pridružila nam se Gabi Pavlović, učenica 5. a razreda, koja je također imala novinarski rad. Ovo je bilo malkice drugačije. Prvo su pročitali tko je prošao, a onda odgovarali na pitanja onima koje je zanimalo zašto nisu prošli i što bi trebali poboljšati. Mogu se pohvaliti da je naš digitalni školski list predložen za državno, kao i samostalni novinarski rad učenice 5. razreda, Gabi Pavlović. Bila sam jako sretna što je Gabin rad prošao, pogotovo zato što se ove školske godine počela baviti novinarstvom, a već je do ovdje dogurala. Svaka čast!! Iako priznajem, da sam na njihovom mjestu, tko god da je to odredio, napravila bih to da na državno idemo svi koji idemo na novinarsku grupu, odnosno oni koji često pišu i trude se, a ne samo da ja idem. Nadam se da kada odrastem, iako sumnjam, ali htjela bih to promijeniti jer znam koliko su se moje prijateljice trudile, ne samo za LiDraNo, već i inače, a i znam koliko to vole. Izdržali smo još i sve te silne komentare, makar je većina već otišla kući. Možda će nagodinu više riječi i pozornosti posvetiti i našim “web stranicama” kako žiri naziva školske listove koji se objavljuju online. Na povratku smo razgovarale o svemu i iznosile svoja mišljenja o nekim izrečenim komentarima. Podijelile smo pohvalnice i još se malo zezale. U Dupcu je svatko otišao na autobus koji je trebao. Mogu reći da je bio poprilično zabavan, poučan i opuštajući utorak. Puno smo toga naučile, a i u sve ubacile dozu zabave. Mislim da je i profesorici bilo zabavno s nama.
POETESANIN USPJEH
Na putu do kuće učiteljica Renata Budak Lovrić nam je javila da je i literarni rad naše učenice Ane Galić predložen za državnu smotru. Čestitke i njoj! Nadam se da ćemo Gabi, Ana i ja biti te sreće da nas pozovu na državno, i još nešto, želim svojoj ekipi da nastave pisati i truditi se kao i do sada, samo naprijed Zmajčeki!!
NAŠI MALI GLUMCI PRED PRAZNOM PUBLIKOM
U četvrtak su u kazalištu Vidra pred praznim publikom naši učenici izveli Poštarsku bajku koju je s njima uvježbala učiteljica Davorka Arbutina, a mali lutkari pod vodstvom Nataše Lambevske izveli su Majmunarije.
Odigrali su ih pred praznom publikom. U emisiji Županijska panorama možete pogledati dijelove njihovih izvedbi i komentare učiteljice Davorke i jednoga glumca.
Nažalost niti oni neće sudjelovati na državnoj razini, ali su dobili odlične pohvale.
Svi skupa nadamo se da će ova situacija što prije završiti i da će učenici imati priliku sudjelovati na državnoj razini smotre LiDraNo
Magdalena Denić