Već je prošlo skoro mjesec dana od uvođenja besplatnog obroka za sve učenike. Od 9. 1. 2023., odnosno prvog dana drugog polugodišta, svi učenici u Republici Hrvatskoj imaju pravo na besplatnu prehranu u školi. Učenici petih razreda su tim povodom intervjuirali djelatnike naše škole jer smo željeli saznati kako su obroci izgledali u njihovo doba školovanja. Mislimo da je ova odluka odlična jer nažalost mnogo djece nije imalo pristup školskoj kuhinji zbog financijskih problema. Zahvaljujući ovome svako dijete ima pristup jednom školskom obroku, koji je nekima možda jedini obrok u danu. U našoj školi povećao se broj djece koja se hrane pa smo napravili i novi raspored rada. Naime, sada imamo dva velika odmora, kako bismo podijelili djecu koja se hrane u jednoj smjeni na dva dijela, tako da oni koji imaju učionice u prizemlju jedu nakon 2., a oni s kata nakon 3. sata. Jedna smo od škola koja je i prije ove inicijative znala imati nešto ,,na žlicu” za mliječni obrok, npr. varivo od graha, poriluka i sl.
IZAZOVI U ORGANIZACIJI
Upitali smo ravnatelja naše škole, Vladimir Vugera kako je organizacija ove inicijative protekla u sve naše četiri škole.
„Sve škole su se susrele gotovo s identičnim problemom manje-više a to je prvo nemamo dovoljni kapacitet kuhinje. Nemamo dovoljno veliku blagovaonicu gdje bi svi učenici jeli, to nam je problem. Mi u Kašini ovdje uopće nemamo blagovaonicu, već djeca jedu na hodniku, što je još veći problem. Ono što je jako indikativno što nećemo moći tako brzo riješiti je da nemamo dovoljno kuharica. Za tako velik broj obroka koje sada trebamo pripremati ne može biti dovoljna jedna kuharica. Moramo zaposliti, kako koja škola – netko pola kuharice, netko jednu kuharicu, a negdje gdje se hranilo malo djece i više. Kod nas se puno djece hranilo i prije, preko 65 posto. Mi zapravo imamo četiri kuharice, ali područne škole u Planini i Prekvršju imaju mali broj učenika, dok škola u Vugrovcu ima jako puno učenika i tamo nam je još jedna kuharica nužna. To su najveći problemi koji su sada trenutačno prisutni, oni muče sve škole manje-više. Ili nemaju dovoljno kuharica ili nemaju dovoljno veliku kuhinju, a postoji i ono najgore, postoje škole koje uopće nemaju kuhinju. Mi mislimo da smo mi ovdje na selu pa imamo malu kuhinju, ali mi imamo ustvari jako dobru kuhinju. Nama nedostaje blagovaonica. To je ono što nama nedostaje, a neke škole nemaju uopće adekvatnu kuhinju koja je jako loša, stara, bez pomoćnih aparata i svega onoga da bi se tako brzo mogla pripremiti hranu ili nemaju uopće kuhinju.“
KAKVI SU OBROCI BILI U VRIJEME KAD SU NAŠI UČITELJI BILI U KLUPAMA?
Učitelji naše škole prisjetili su se svojih školskih obroka. Ponavljala se jedna riječ za koju do sad nismo niti čuli, a to je piroška… Masno prženo tijesto punjeno svježim sirom, koju su ili obožavali ili je baš nisu voljeli. Često se spominjala šnita kruha s paštetom, puding u metalnim šalicama, griz i slično.
Kristijan Prugovečki: ,,Nekim danima obroci su bili tipa Cao-Cao. Poprilično nešto slatko, ali bilo je i dana kada je hrana bila poprilično ukusna i kuhana.”
Ana Šarec: ,,Moj obrok u osnovnoj školi bio je sličan kao i vaš sada. Isto smo imali kuhano, jeli smo ćufte i pire, bolonjez, salamu, namaze, gulaš.”
Stjepan Kašnar (domar ): ,,Prije je više bila prirodno domaća hrana. Čak smo jeli i mast na kruhu.”
Dijana Požgaj: ,,Najviše mi je u pamćenju ostalo da smo jeli iz limenih zdjelica i pili smo najčešće čaj od šipka koji dan danas ne volim i pijem ga samo kad sam bolesna. Jako puno ljudi ne voli pirošku. Ja ju dan danas obožavam. Često smo imali paštetu na kruhu. Nismo imali ništa na žlicu osim griza s kakaom. Najveći praznik bi bio kad bismo dobili slatkiše Cao-Cao.”
Dunja Klepac: ,,Imali smo kruha, neki namaz i čaj, možda kuhano jaje”
Tamara Jovanović: ,,Imali smo dosta kuhanih obroka: grah, tjestenina sa sirom, varivo, paprikaš. Nismo imali krafne, buhtle, kroasane. Ako je bilo nešto na kruhu bilo je namazano paštetom. Ako je nešto bilo suho uz to uvijek je bio i čaj.”
Ivana Turčić: ,,Jeli smo dosta slatkoga, Cao – Cao, griz s čokoladom, čokoladne zamotuljke i nije baš bila neka fina hrana.”
Katarina Jukić (knjižničarka): ,,Išla sam isključivo na užinu, znači nisam išla na ručak, dobili bismo pirošku i čaj ili kuhana jaja uz neki napitak kao čaj, kakao, Cedevitu, mlijeko, znači kao i vi. Kruh, namaz ili kruh sa salamom, pirošku, krafnu. I mi smo imali pizzu, dobili smo Kao-kao ili u šalici skuhan griz.”
Marina Sertić: ,,Ono čega se sjećam, to su bile piroške koje su bile jako masne, šalica čaja ili bijela kava i nekakvo lisnato pecivo, nije se baš previše razlikovalo od današnje hrane.”
Za kraj smo pitali našu kuharicu Miru kako je prošao prvi radni dan:
,,Super, prošlo je dobro. Jeo je tko je htio. Bila sam sama u kuhinji i nije bilo jednostavno, ali odradila sam.”
Lukas Šebek, Lucija Đurković. Lucija Perić, Fran Kolenković, Ana Vrbanić, Dominik Kužilek, Matija Mađer, Luna Tucaković