„Živi kao da ćeš sutra umrijeti. Uči kao da ćeš vječno živjeti!“ tek je jedna od niza nenadmašnih mudrih misli ovoga duhovnog i političkog lidera te istaknutoga pacifista koji je obilježio svojim djelovanjem cijelo 20. stoljeće i zadužio čovječanstvo. Paradoks je tim veći ako u obzir uzmemo činjenicu da je bio pet puta nominiran, no nikada nije dobio Nobelovu nagradu za mir. Iako mnogo puta pretučen, utamničen i maltretiran, Gandhi je uspio samo putem nenasilne revolucije, politikom pasivnog otpora i građanskim neposluhom, osigurati nezavisnost Indije.
Budući da je o velikome Gandhiju već mnogo rečeno i napisano, a činili su to kudikamo eminentniji ljudi od mene, s ponosom ću prepustiti riječ i pravo na kritiku svojim dvjema učenicama, Lucii Ban i Nikolini Antić. Djevojke su nadahnuće za svoje osvrte crpile iz ulomaka Gandhijeve knjige Svi ljudi su braća. Unatoč mogućnosti da to neki shvate kao floskulu, ja bez rezerve tvrdim i njihovim tekstovima argumentiram kako svakodnevno učim od svojih učenika i učenica.
Renata Budak Lovrić, prof.
KRITIČKI OSVRT NA GANDHIJEVE MISLI
Pravi domoljub voli svoj narod i svoju zemlju, ali ne mrzi nikoga!
Sve snažne misli u ovome ulomku djelo su velikoga čovjeka čije je ime Mahatma Gandhi. Svaka rečenica je poruka koja se temelji na njegovim vjerovanjima i načinu života. A što nam točno poručuje?
Vjerovao je da život svakog čovjeka utječe na živote svih ljudi. Taj utjecaj može biti pozitivan i negativan. To zapravo znači da će svijet postati bolji uz dobre ljude, a propadati uz one koji su loši jer svi smo mi dio jedne velike zajednice. Vjerovao je i u to da su svi ljudi jednaki u Božjim očima bez obzira što se međusobno razlikuju.
Tema drugog dijela ovog ulomka je domoljublje. To je svima nama dobro poznata tema zato što stalno slušamo o tome tko je veći domoljub od koga u Hrvatskoj. Njegov život bio je borba za slobodu Indije i bio je velik domoljub. Ipak, on smatra da je domoljublje više od toga. Uči nas da pravi domoljub voli svoju zemlju i svoj narod, ali ujedno ne mrzi nikoga.
Vjerovao je da ponizno služeći svom narodu zapravo služi cijelom svijetu te da tako može zaustaviti zavist među narodima. Svi mi ovisimo jedni o drugima i nitko ne može živjeti kao da je sam na svijetu.
Potpuno se slažem s njegovim vjerovanjima jer bez obzira na to što imam samo dvanaest godina znam da svi ljudi nisu dobri i da puno njih misli samo na sebe. Zatvaraju oči kada vide patnju i nepravdu kao da se to njih ne tiče. Još više mi se ne sviđaju oni ljudi koji mogu napraviti puno dobroga, ali to jednostavno ne žele. Troše novac na oružje umjesto da kupe hranu i lijekove onima koji ih trebaju. Vode nepotrebne ratove koje opravdavaju velikim domoljubljem.
Možda u ovom kritičkom osvrtu nedostaje negativne kritike, ali ja jednostavno nisam mogla pronaći ništa s čime se ne slažem. Kako napisati nešto loše o mislima čovjeka čije bi riječi trebalo pretvoriti u zakone po kojima bi morali živjeti svi ljudi ovoga svijeta? Taj svijet bi tada postao jedno bolje mjesto, poput jedne velike brižne obitelji u kojoj se svi osjećaju dobro, voljeno i zaštićeno.
Lucia Ban, 7. c
KRITIČKI OSVRT NA GANDHIJEVE MISLI
Ljudi su stvoreni da budu voljeni, a stvari da budu korištene
Čovjek ovisi o ostalima. Što god mislio, ne može opstati sam. Teškoća je u tome što čovjekov život nije samo njegov. Tko ga želi oblikovati, mora imati pomoć i potporu svoje okoline. Čovjek nije istkao tkanje života, on je samo nit u njemu. Što učini tkanju, ne čini samo sebi; jedan slomljeni zubac uništava cijeli zupčanik. Ponašanje pojedine osobe zrcali se u očima ostalih; utječe na njihov međusobni odnos.
Ljudi su stvoreni da budu voljeni, a stvari da budu korištene. Ne možemo napredovati dok to dvoje obrćemo: ljude koristimo, a stvari volimo. Danas je najvažniji status. On određuje čovjekovu odgovornost. Ali nitko nema na umu misao kako za stado nije dobro da mu pastir bude ovca. Ako nešto činiš, čini to za dobrobit sviju. Nikada ne čini zlo kako bi ishod istkao dobrim.
Opasnosti koje opkoljuju čovječanstvo jesu: bogatstvo bez rada, zadovoljstvo bez savjesti, znanje bez karaktera, nauk bez ljudskosti i religija bez žrtvovanja. Od svih ekoloških katastrofa – mi ljudi smo najveća.
Nikolina Antić, 7.d