Pod murvu na Krče je festival kajkavskog pjesništva za mlade i odrasle pjesnike koji čuvaju svoj materinji jezik, a to je kajkavski. Mnogi mladi, pa čak i djeca odazvali su se na poziv i smislili mnoge zanimljive pjesme. Stručni žiri odabrao je najbolje i 7. 10 2017. Najuspješnijim pjesmama dodijeljene su nagrade. I mi smo se našli u tom prekrasnom mjestu smješteni u krug oko staroga stola i prelijepih slika. Izostanak nastupa na pozornici s mikrofonom pridonio je intimnoj atmosferi. Od naših učenika, Filip Tudek sa svojom pjesmo Štel sam osvojio je to visoko drugo mjesto, a Matija Zlatić dobio je treću nagradu za pjesmu Moje sele. Pjesme su još čitali i Luka Tokić (Moje sele v leti), a pročitane su i pohvaljene pjesme Nadie Popović (Moja babica) i Školski ajncug Nikoline Antić. Zanimljivo je to što su naša tri dečka, navedena gore, odjenula identične košulje (kao da su se dogovorili).
Pjesnici su dobili priliku da svoje pjesme podijele i s drugima, a uz to su dobili i pohvalnice. Osim djece, i odrasli su se veoma potrudili i napisali predivne pjesme, a neki i priče pa čak i igrokaze. Jedna od pjesama koja nas je istinski nasmijala do suza je Prigorski zet. Festival je je otvorio popularni autor pjesme Na Sleme koju je tom prigodom odsvirao na svojoj maloj harmonici.
Posebno su bile dirljive i vokalne izvedbe ženskoga zbora iz Adamovca. Ako volite kajkavske priče ili pjesme Adamovec je pravo mjesto za Vas. Dođite što prije i uživajte u riječi ‘kaj’.
Nadia Popović
U nastavku vam donosimo pohvaljene, izvođene i nagrađene pjesme učenika naše škole
Štel sam
Štel sam doktor biti
I se bolesti
Zlečiti.
Štel sam mužikaš biti
I se note
Nafčiti.
Štel sam pop postati
I se molitve
V cerkvi čitati.
Ak’ to se želim biti
Prve bum moral zadaču
Napraviti…
Filip Tudek
Moje sele
Moje je sele Kučilovina.
Tu potek teče,
U Cupaljščici loza stuji,
V Frušče konji trčiju.
V Dužici deca se igraju,
V Grabuščici fazani letiju
Tu iz izvora si ljudi vodu
Pijeju.
Tu severozapadni veter puše
Nosi listje, ulicu briše.
Tu srne bežiju kroz ledine
V lozu prek padine.
Tu tičeki letiju
Pa se v drieve zaletiju.
Tu najbolše se vino dela
Vu našoj kokoši ni salmonela.
Naša su jajca napravlena onak domaći
A ne kak rade velki prodavači.
V proletje to je
Mesto najlepše .
A v jesen tu ima
Najbolšega vina.
To je moje sele
Kučilovina.
Matija Zlatić
Školski ajncug
O školskom su ajncugu
Provodili ankete
Da bi sako dete
Bilo jednako
Od glave do pete.
Rubače, moje lače,
Se bi bile iste
Kaj bi nam dali.
Pak bi norce
Jedni z drugih
Delati prestali.
Drugači bume po ojčima i boji kose
I promenama kaj ih leta nose…
Postali bume školska garda
Tera vu školskemu dvorištu kriči!
Al i tak mora bit
Dok sme deca,
Dok se raste i vuči!
Nikolina Antić
Moja babica
Moja babica diže se v sedem vur,
Kuva kavu i ije jajca.
Narani živinu i nas decu.
Puna radosti kuva, pere za nam vse u šesnaest.
V polju se muči i decu vuči,
Kokoši rani i travu suši.
Kopa, sadi, bere, pazi i
Nigdar se ne vmori.
Zate je i volim.
Nuna, rani, kuva, sadi
Osamdeset dva leta živa
I vmorila se nigdar ni.
Najdraža moja babica.
Nadia Popović