Kći TajNina – 4. opus

 

 

NETKO TKO NE ZNA

 

Rado sanjam o Nekome

Koga nisam i neću sresti

Ovisim o nekome koga ne znam

I ne gleda u isto Sunce

Ne znam tko je Netko

Ali znadem da ne mari

Baš si nadobudna, Ja

Baš si blesavo naivna

Nož ti liježe noću mjesto jastuka

Tebi mjesta u zbilji nema, Ja

Previše si krhka i previše

Je jala, himbe:

Što ćeš među onim koji hine?

 

Svijet mi ne da van,

Neka me Netko probudi

 

 

BAŠ TI HVALA ŠTO SI TU

 

Baš je čudno što me čitaš

Mene, jer ja sam riječi

Riječi su knjiga

I ja sam knjiga, ali

Nisam riječi

Ovisim o njima

Ali one nikada o meni

Jer one nisu ja,

Nitko

Ne bi bio kao ja

I tu sad grcam,

Premišljanje mi nabija komplekse

Čujem srce kako staje

Zbog ljudi bih odustala i ne

I baš je čudno što sam dio tebe

Jer jesi li dio svijeta

Svijet je laž

 

 

ODRASTI

 

Možda kad odrastem

Postanem odrasla

Nije cijenjeno zanimanje, kao

Ni sama moja pojava

Ne mogu suditi

Teško je biti odrastao

A od težega se bježi

 

I meni su ljudi teški.

 

 

ZAŠTO MISLIM DA NAS OSTAVLJAŠ

 

Koga si mrzio danas

Znaš da joj možeš reći

Koga si gledao danas

Otkrij joj kad ne zna o tebi

Nikad

Uvijek skrivaš stranu koja ne vidi Mjeseca

Vidiš da čeka, viči

Što si osjećao, danas

Moram znati što misliš

Ne sjedaj, želim čuti riječi kukavice

Zašto me zaboravljaš, možeš nam reći

Da ostavljaš

I zašto si me mrzio danas

 

 

NEZNANKA

 

Nemoguće sebe iskazati:

U malenkosti moga srca

Nego drugo biće zijeva

Ne znam ujeda li, tek

Tu i tamo na površini proviri

Da otpuhne sjenu Neznanca

I onda sam opet onaj stari, nadobudni pjesnik

Koji želi Nekoga uza se da sanja

I nije naivno, samo autodestruktivno

Vjerovati Neznancu, kao

Usmjeriti tuđi pištolj u svoju glavu

Dati im priliku da se rješiš svijeta

Ako je to što želiš, ne znam

Ja bih radije sanjao o Neznanki

Iz dalekih krajeva i još šira osmijeha

Rekao bih da je sve, ne znam

Možda potajice žudim i za Sobom

Ne sjećam se što sam htio

Možda ako sanjam da se sjećam

Moji se snovi sjete mene

Da umru snovi moram umrijeti ja:

Možda snovi blijede uz sanjara,

Možda težnje ostaju sanjarom,

Možda Neznanka postane Ja…

Bio bih razlog,

Zazv’o bih njen osmijeh, ali

Da bi se iskazao moraš

Prvo upoznati sebe

 

 

PODSMIJEH NJENOG ČELJADETA

Požuri
Uvenuše božuri
S vragom padam da se cjenkam
Od pomisli na te bljeskam
I gle, stručak mi grč satire
I na njemu moje gravire
Moje želje drugo oko raspire
Boje neki bolji čovjek ispire –
Samo moja ruka vatru čarka
Premda u dimu podsmijeh dječarka
Ne srami se bliže doći;
Znaš li, ima gotovo tvoje oči…

Kako divan ljesak
Glasa koji glavu zavali u pijesak
Pomiri moja oka zavađena
Nije kasno za dva svijeta jučer iznađena
Moja duša davno je ojađena
Njena radnja ovdje je odrađena!
Ako misliš, na trgu te čekam
Za ramena se noći ja cerekam
Iza ugla, Rogatoga draškam
Kao zaluđena vječnost da se zataškam
Ako znadeš, po trgu te tražim
Samo s tobom k’o biće se važim
Svaki osmijeh prije je gubitak
Moja moć si, laž, beskrajnost i bitak
Moraš doći prije meni za boljitak
Al’ požuri
Moje boje odnose božuri

Komentari