Učitelji OŠ Vugrovec – Kašina, Kristijan Prugovečki, Jelena Feist Kuruc i Bruno Keber su u sklopu programa Budi STEMFluencer posjetili Norvešku u trajanju od 8. do 12. 5. Cilj je bio upoznati zemlju, ali i kako funkcioniraju škole u toj skandinavskoj zemlji. Pa krenimo…
Gdje smo bili
Norveška je zemlja na sjeveru Europe, a mi smo posjetili njen glavni grad Oslo, koji je po broju stanovnika malo manji od Zagreba. Put nas je vodio iz zagrebačke zračne luke za Frankfurt, a onda za aerodrom Gardermoen. Odsjeli smo u hotelu K7 koji je gotovo u samom centru grada.
Norveške škole
Škole u Norveškoj muči sličan problem kao i kod nas – sporost države za pokretanje novih projekata, no sve ipak ide puno brže nego kod nas. Učenici se od malena uče o povezanosti sa zemljom, odgovornosti i fizičkom radu. Postoje školski vrtovi u koje dolaze učenici više škola, čak i vrtića, te od malena sade biljke, kopaju, zalijevaju, a kasnije i jedu ono što su uzgojili. Prijetimo se kopanja rupa za biljke kod nas u Vugrovcu… razlika je i više nego očita.
Škole su iznimno čiste (npr. ispod klupa nema nijedne žvake), a školski okoliš je iznimno uredan – nema potrganih klupa, cvijeća, pošaranih zidova što se i vidi na slikama iz škole u centru Osla.
Škola na slici ima nekoliko razreda učionica do same ulice (tehnička i likovna kultura)., bez prozora , te svatko može zaviriti u razred i vidjeti što učenici rade.
predavaonica IB škole po posebnom programu
Državne škole su po trajanju slične kao i kod nas, no postoje i specijalne škole u kojima je moguće pohađati višu i nižu razinu nekog predmeta, npr. matematike. U tim specijalnim školama svaki dio gradiva se svladava u 4 vrste vještina, a razina usvojenosti ide od 0 do 8. Tijekom školske godine su prisutne samo bilješke, a na kraju godine se na osnovu bilježaka daje zaključna ocjena.
Djeca se od malena uče i o brizi za okoliš, pa nije stran prizor kako čiste okoliš škole ili muzeja (Na slici muzej Fram)..
Posjetili smo i mjesto gdje se radi norveška verzija Microbita – ljubazni domaćini su nam pokazali samo dio svega za što se on, ali i stroj za rezanje i obradu drveta može koristiti. Isprobali smo aparat za rađenje mjehuriuća od sapunice, male dronove i hoverboardove kojima je puno teže upravljati nego što to izgleda na slikama.
Promet u Oslu
Stanovnici Osla na raspolaganju imaju autobus, tramvaj, podzemnu željeznicu i trajekt. Autobusi su na električni pogon, a tramvaji izgledaju kao naši stariji zagrebački tramvaji, no unutra su kao izašli iz tvornice – nigdje nema nečega išaranog, prljavog, poderanog.
Na raspolaganju je i gomila električnih bicikala i skutera čije se korištenje aktivira aplikacijom. Većina automobila na ulicama je na električni
pogon što još doprinosi smanjenju buke u gradu.
Upravo zbog efikasnog prometa u užem gradskom centru nema gužvi. Isto tako nismo primijetili trubljenje ili psovanje vozača.
Semafori imaju dva crvena svjetla – prema tumačenju hotelskog osoblja, jedno je za pješake a drugo za bicikliste ili vozače skutera. Veći broj ljudi se na ulicama pojavljuje tek u poslijepodnevnim satima, kada se ljudi vraćaju s posla.
Postoji stereotip o Norvežanima kako „hladnih“ ljudima, no moram priznati da to ne stoji. Iznimno su uslužni, uljudni, nasmijani i većina dobro govori engleski jezik pa komunikacija nije bila problem.
A sam Oslo? Prekrasan grad pun spomenika i muzeja (obavezno posjetite muzej Fram ako dođete u Oslo)., no to nije sve – u blizini su i poznata skijaška skakaonica, mogućnost obilaska otoka ispred Osla ili tura po fjordu. Evo malo slika samog grada.
I za kraj – cijene. Oslo je za naše prilike vrlo skup grad, pa imajte na umu to ako mislite posjetiti ovaj skandinavski biser. Nama je bilo lijepo – naučili smo puno toga o norveškim školama i kako to primijeniti u našoj školi, ali i o norveškoj kulturi i ljudima. Pozdrav iz Osla 😊
