Zamislite ovu situaciju:
Radite u pekari Mlinar na Glavnom kolodvoru u Zagrebu koji radi 24 sata, a vi ste baš u jutarnjoj smjeni. Jedva je 6 ujutro i vama dođe neka mala i mrtvo hladno s ponosnim izrazom lica kaže: ,,Može jedno lisnato u tijestu. I kola!” A vi joj još ponovite taj neki novi pekarski proizvod s upitnim pogledom, a ona opet: ,,Da, lisnato u tijestu. I kola!” Vidi se da je i toj maloj rano. A toj maloj je bilo rano zato što je taj dan vlakom putovala u Ogulin na festival STEMograd u sklopu projekta Djevojčice u STEM-u, mentorice Đurđica Culjak i Dunja Klepac s kojima je ta mala, i osam drugih učenica sedmih i osmih razreda vodila njihov vlastiti štand KemBioMat.
stemOGrad je STEM festival u Ogulinu, koji se održavao 19. svibnja 2026. u sportskoj dvorani Prve osnovne škole Ogulin. Na njemu su održane čak 32 radionice iz područja znanosti, tehnologije, inženjerstva, matematike i umjetnosti, koje su vodili mentori i učenici iz cijele Hrvatske. Uz radionice, festival posjećuju učenici okolnih osnovnih i srednjih škola
Što smo mi pripremili?
Na štandu su se nalazile radionice iz tri različita predmeta, svako posebno na svoj način. Idemo po redu, kemija. Učenice osmih razreda u Kašini na dodatnoj iz Kemije s učiteljicom Dunjom su pripremile igru asocijace. Stupci A, B, C, D i redovi 1, 2, 3, 4 iza sebe kriju pojam iz kemije. A1, A2, A3 i A4, ne, ne pričam o autocestama nego o poljima koja su povezana jer svi bi trebali osobu asocirati na jednu riječ. I tako za svaki stupac, u svakom različita riječ. Ako je osoba uspjela proći kroz sva četiri stupca nije još završila, ostaje im zadnja asocijacija sa tih završnih četiri pojma koji su bili završni pojmovi od stupaca. Tko želi igrati, neka se javi učiteljici Dunji. Nije bitno koji ste razred, jer nam je učenica trećeg razreda uspjela riješiti, uz malu pomoć nas voditeljica tog dijela štanda. Ali nije to sve za kemiju! Za one koji žele još nagrada ili ako nisu htjeli igrati igru asocijacije, ima jedna malo na jednu ruku teža igra – slaganje molekula uz pomoć malih modela iz kutije za kemiju od nas učenica.
Molekule nisu bile jednostavne, osim O2. Sad da Vam kažem koje su još bile zadane molekule, neki bi shvatili koje je konačno rješenje igre asocijacije.
Zatim biologija. Naša mentorica Đurđica Culjak je smislila jedan Escape Game. U aplikaciji Actionbound pripremili smo bound s pitanjima vezanim uz biologiju i Ogulinski park gdje se prošle godine održao festival. Pitanja su bila jednostavna, od fotografiraj osobu s XY kromosomima do kako se zove prva pomoć za uganuće. Na plakatu se nalazio QR-kod koji se skenira ulaskom u aplikaciju te ljudi idu na posao i rješavaju pitanja. Naravno, ako nešto ne znaju, mogu upisati nešto bezveze i tako ga preskočiti. A sad dolazi do problema. Ponedjeljak ujutro, nulti sat dodatna, dan prije festivala. Mi smo sve pripremili, izrezali slike za plakat i pripremili QR-kod, kad ono festival se NE održava u parku nego u školskoj dvorani. Odustajem!
I za kraj našeg štanda je preostala matematika. Mi osobno nismo vodile tu radionicu, nego učiteljica Jelena Feist Kuruc s učenicama sedmih razreda u Kašini koje su i pripremile cijelu igru. Ali ipak smo mi pitale cure o čemu se radi i saznale da su sastavile igru Čovječe ne ljuti se s tim da se na svakom polju na kojem staneš krije matematički zadatak koji moraš riješiti kako bi nastavio dalje bacanjem kocke. Curama svaka čast na odličnoj ideji, i naravno pohvale njihovoj mentorici!
U potrazi za izazovima i hranom
Nakon nekog vremena smo i mi same krenule hodati uokolo i gledati što ima na drugim štandovima. Da budem iskrena, tražili smo gdje ima nešto za jesti…
Učiteljica Dunja nam je odala tajnu da bi u 12 sati trebao biti ručak, i pogodite tko je odbrojavao do zadnje sekunde. Mislim da je logičan odgovor da smo to bile mi. Začuđujuće, ručak je bio topli bolonjez u plastičnim posudama. E da, ručak je mogao uzeti samo onaj koji je imao kupon za ručak tako da ako netko nije htio, netko drugi je mogao s njime ići po drugi. Polako smo i mi krenule na svoje zasluženo slobodno vrijeme. No prije su neki trebali obaviti WC, što nisu uspjeli jer je sve bilo puno iste male djece koje su nam dolazila na štand i slagala složene molekule. Šetnjom prema jezgri grada, naša učiteljica u pratnji se ,,zaletila” u DM te smo nakon toga dobili slobodno vrijeme na razgledavanje, i kavu!
Vlak za nazad nam je bio u 16:01, a mi smo već sat vremena prije bile na kolodvoru… I još je kasnio! Ali smo preživjele sve do Zagreba, no imale smo mi planove. Nas četiri smo rekle roditeljima da ćemo otići do McDonald’sa, jer što je izlet ako nismo otišli u Mek, ali učiteljica Dunja je morala to provjeriti pozivom s Lucijinom mamom. Tek poslije smo mogle otići.
I tako je završila naša zadnja aktivnost zajedno kao osmašice.
Lucija Perić