Ekipa Prve pomoći u Novom Vinodolskom

Polaznici izvannastavne aktivnosti Prva pomoć, točnije učenici sedmih razreda naše škole u pratnji učiteljice Dunje Klepac, boravili su na edukaciji u Domu Crvenog Križa u Novom Vinodolskom. Što su naučili i kako su se tamo proveli saznajte u nastavku teksta.

Krenuli smo u Novi Vinodolski u 9 h 10.11.2017. U busu smo se vozili 3 sata s jednom stankom. Kada smo došli, kako se ne bi stvorila prevelika gužva, dogovorili smo se da svatko uzme jedan kofer i ode u predvorje. I tamo su se razmijenili koferi. Ušli smo u našu sobu koja je bila velika metar kvadratni i žilet. Imali smo 3 kreveta na kat i svaki krevet imao je jedan ormar uza se. Ali zato smo imali veliku terasu. U sobi smo bili s dvoje ljudi iz drugih škola. Budući da smo prvi dan imali samo jedno predavanje, išli smo s profesoricom Dunjom u grad gdje baš nije bilo puno ljudi. Kada smo  se vratili, imali smo 3 sata predavanja gdje je većina bila teorija ali i malo praktičnog rada.

Navečer je bio disko na kojem smo morali biti zato što su bile sobe zaključane. Išli smo spavati u „ponoć“. Probudili smo se u pet i pričali do 8:15, dok se neki lik išao tuširati u 5 ujutro. Na prvi doručak smo zakasnili pa smo na sve ostale događaje došli ranije. Onda smo poslije doručka imali predavanje od samo 4 sata s pauzom od 10 minuta. I onda je došao ručak u kojem smo dobili komad mesa i komad kruha i trebali smo izdržati još 5 sati do večere. Kao što se vidi, nedostajao nam je odmor, a disko je trajao samo 2 sata, ali su puštali pjesme koje baš nisu po našem ukusu. Na predavanjima smo zamatali jedni druge . Zvonimir je kao dobrovaljac najviše nastradao. Voditeljica ga je zamotala kao mumiju sa zavojima.

Također je nekad dolazila “inspekcija” koja je provjeravala je li soba uredna. Zadnji dan smo trebali spremiti krevete spakirati kofere i doći s njima u predvorje. U busu nam je bilo zlo zato što smo se najeli čipsa i kole. Sve u svemu, lijepo smo se proveli i puno toga novoga naučili u dobrome društvu.

Učiteljica u dobrim rukama

Martin Saraga i Tin Pavlović

Komentari